Maxime Rançon, 25-godišnji mladić iz Pariza, član tamošnjeg orkestra te ljubitelj dobre glazbe i putovanja, našao se ovih dana u Hercegovini. Ekipa portala Jabuka.tv razgovarala je s njim, zanimalo nas je kakav je dojam Hercegovina ostavila na njega.

Odmah na početku pitali smo ga o zemljama koje je posjetio i tu se našao impresivan niz europskih država: Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Švicarska, Austrija, Rumunjska, Španjolska i Italija, a ovom popisu dodao je još Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku.

“Svaka od njih ima svoj šarm.” kaže Maxime i dodaje kako je prije dolaska o Bosni i Hercegovini znao jako malo. “Kad sam im rekao da ću ići u Bosnu i Hercegovinu, roditelji su mi rekli da se boje za moju sigurnost, jer su vjerovali da je ovdje ratno stanje. Prijatelji su mi govorili, doduše kroz šalu, da se neću vratiti ako odem u Bosnu,” priča za portal Jabuka.tv mladi Francuz.

Maxime je došao u Široki Brijeg, ali posjetio je i Mostar te Imotski i evo što mu se najviše svidjelo: “Priroda ovdje je predivna. Posjetio sam Borak i nisam se mogao načuditi tako netaknutoj prirodi. Pili smo vodu s izvora! Mostar odiše nekim posebnim šarmom, a spuštali smo se i do Plavog jezera, što je bilo stvarno impresivno. Najbolja stvar ovdje su ipak ljudi. Ljudi su ovdje ludi – pozitivno ludi! Svi su me jako toplo dočekali i napuštam Široki Brijeg osjećajući da tu imam prijatelje. Moram priznati i da su vaše žene ljepše od onih u Parizu.”

Neke naše navike su mu bile pomalo čudne, a dobar dio toga se ticao hrane.

“Ovdje me svi nutkaju da jedem. Vaše porcije su jako velike, prevelike za nas, a hrana je prejeftina. Jako je čudno što kod vas ljudi, recimo uz pizzu, poslužuju majonezu. To sam samo ovdje vidio,” rekao je za portal Jabuka.tv Maxime.

Bio je iznenađen i našim cestama i navikama naših vozača: “Kod vas se nitko ne veže, to je jako čudno. Ljudi voze motore bez kaciga, što je jako opasno i nepojmljivo za nas. Djeca se voze na prednjim sjedištima, ljudi tipkaju na mobitele i voze, a čini se da ih policija uopće ne opominje. Primjetio sam i razliku između hrvatskih i bh. policajaca. S ove strane granice je sve puno opuštenije, kao da sve prolazi.”

Kad smo ga pitali planira li opet doći te bi li mogao živjeti ovdje, rekao nam je: “Definitivno se vraćam u Široki Brijeg, samo ću idući put ostati dulje. Ne bih mogao živjeti ovdje, iako je jako lijepo. Razgovarao sam s ljudima i znam da je financijska situacija jako loša, da ljudi mnogo rade, a da su slabo plaćeni, te da su uvjeti za radnike dosta loši. S tim ne bih mogao živjeti.”

Maxime, koji je inače došao tu posjetiti širokobriješke mažoretkinje i dogovoriti s njima suradnju sa svojim orkestrom, dodao je i da mu nije jasno kako djevojke plešu bez redovne plaće i kako je to nešto što je u njegovoj zemlji nezamislivo.

Na zadarski je aerodrom ipak otputovao prepun dojmova i pozitivnih slika koje je podijelio sa svim prijateljima na društvenim mrežama. Kad smo ga pitali hoće li idući put povesti i društvo, kratko je rekao: “Ne. Volim putovati sam.”

Dodajmo još da je i Maxime srušio nekoliko predrasuda, kao na primjer onu da Francuzi ne znaju engleski i da su jako neugodni i arogantni. Pokazao se kao solidan govornik engleskog i jako ugodan i pristupačan sugovornik.

(www.jabuka.tv)