Hercegovina je dugo kroz povijest bila poznata kao zemlja smokava i duhana. Kultivacijom poljoprivrednih površina, smokve su ostale tek u minimalnim, rubnim, granicama prisutnosti. S duhanom su se stvari mijenjale kroz povijest, ovisno o društvenim, zakonodavnim i financijskim okvirima. Relativno dobra zarada na sadnji duhana, posljednjih godina, ponajviše ovisi o sposobnosti i umiješnosti plasmana na tržište. Na bilo koji mogući način. S druge strane, u posljednje vrijeme događa se nešto nezamislivo, čak i u mnogim obiteljima generacijskih uzgajatelja duhanske kulture. Naime, mnogi od njih, na površinama gdje su nekad sadili duhan, sada sade velike količine smilja. Ili cmilja kako vole i običavaju govoriti u Hercegovini.

Područje Hercegovine i Dalmacije predstavlja odličnu lokaciju za proizvodnju smilja

Smilje je biljka koja raste na sunčanim kamenjarima. U prirodi ga se može pronaći samoniklog i u ne tako malim količinama, ali je sustavnom berbom gotovo iskorijenjen. Takvo smilje je iznimno dobre kvalitete i postiže izvanrednu otkupnu vrijednost u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Područje Hercegovine i Dalmacije predstavlja odličnu lokaciju za proizvodnju smilja. Ne čudi stoga da se sve sveći broj stanovnika Hercegovine odlučuje na ovu djelatnost. U odnosu na konačnu korist, ulaganja su gotovo beznačajna, naravno, za sve one koji se odluče ozbiljno baviti ovim poslom. A ovim poslom se ozbiljno odlučio baviti i Ivan Sopta iz Širokog Brijega, koji je za naš portal iznio svoje viđenje bavljenja ovim poslom:– Smiljem sam se počeo baviti iz jednostavnog razloga, jer sam vidio da se od toga može dobro živjeti. Imam rođaka u Ljubuškom koji je na račun cmilja napravio novu kuću i kupio auto pa me lako nagovorio da i ja uđem u posao. Cmilje ne traži neku posebnu brigu, ne treba mu čak ni vode, kao stvoreno je za ovaj naš teren.

Kolika su ulaganja? Kako se cijene kreću i prihodi?
– Sve ovisi o terenu i o površini za sadnju. Ja sam morao samliti dosta kamena pa me nešto skuplje izašlo, ali okvirno stvari izgledaju slično. To znači da smilje nudi odličnu perspektivu. Gram sadnica cmilja košta od 30 do 40 maraka, rijetko skuplje, jedino ako je baš iznimne kvalitete, ali je sasvim dobar i ovaj od 30 maraka. U jednom gramu je sjemenki i više nego dovoljno. Normalno, ne niknu sve sjemenke, to je nemoguće, zato je najbolje saditi pikirano smilje, kao recimo paprike, u onim malim kontejnerima. To je siguran i isplativ način. Za jedan hektar sadnje smilja dovoljno je nekoliko grama sjemena. Sve ovisi kako se sadi, kakva je gustoća sadnje. Eto, ja sam nedavno zasadio gotovo dva hektara i ne mislim tu stati. Uz postojeći otkup od pet do šest maraka, na sadnju od pedesetak tisuća sadnica, mogu po hektaru izvući šesdesetak tisuća maraka.

Litra ekstrakta smilja – petnaestak tisuća kuna
Za litar ekstrakta smilja, trenutno se postižu minimalne cijene od petnaestak tisuća kuna. Zato nije teško zamisliti kako destilerije u Hercegovini polako niču kao gljive poslije kiše. Gotovo da nema grada u zapadnoj Hercegovini koji nema destileriju smilja, unatoč velikim ulaganjima koja iziskuje ova poduzetnička investicija. Istodobno se stvaraju prve prave velike plantaže smilja, u koje se ulažu značajna sredstva. Stoga se već govori o iznimnim razvojnim prilikama čitavog područja. U Širokom Brijegu već je prisutan i specijalizirani skupi stroj namijenjen kosidbi i prikupljanju smilja. A da bi mu olakšali rad na terenu, ogromna područja namijenjena sadnji smilja, jednostavno se čiste od kamena. Specijalizirani strojevi melju kamen, gotovo bez izuzetaka pa se već ozbiljno razgovara i o opasnostma koje prijete prapovijesnim gomilama, drevnim kamenim nekropolama, stećcima i drugim svjedocima drevne prošlosti.

Prednost sadnje smilja, uz minimalna početna ulaganja, je i ta što je smilje kultura koja ne zahtijeva sadnju svake godine. Prosječni vijek trajanja je sedam godina, što je razdoblje u kojem biljka postiže optimalne prinose. Stoga ne čudi podatak da je u Hercegovini samo ove godine posađeno više od 25 milijuna sadnica smilja. Zato se polako mijenja čitav krajobraz područja. Hercegovina polako počinje izgledati kao svojevrsna “zemlja Smiljenistan“. I možda zbog toga, za nekoliko desetaka godina, djeca u Hercegovini budu učila iz udžbenika, o tome kako izgleda duhan. Onaj isti duhan koji je othranio tolike generacije predaka. No, kako je primijetio jedan od sugovornika: “Ako je Nizozemska poznata po tulipanima, zašto Hercegovina ne bi bila poznata po smilju?“ Uistinu, zašto ne?

Dalmacija News