Ekonomski analitičari u BiH, konstatiraju da se na kupljenu robu u vrijednosti od 100 KM, koje ovdje baš svi zaokružuju na 400 kuna, može uštedjeti i do dvadesetak maraka ili osamdesetak kuna. Na to država još vraća PDV od 17 posto, 68 kuna, i eto nas na 150 kn. Rezimirajmo; na samo 400 kuna spize preko granice, uštedjeli smo sto i pedeset kuna, a dovezli smo se praktički mukte! Zato, Vrgorčani, Imoćani, Makarani, Metkovci i Opuzenci…, masovno dolaze u Hercegovinu kupovati hranu, odjeću, lijekove koji su i do osam puta jeftiniji, o čemu je ‘Slobodna’ već pisala. Nabavlja se šećer za jematvu, a po vreći se ušpara i sto kuna. Popravljaju se i automobili, a zato je, vele, zakon selo Ledinac, gdje se nabavljaju polovni ili originalni ili “manje originalni dijelovi”, ali sve je to ništa prema svadbenom turizmu koji u Posušju i Sovićima jednostavno cvate. U salonima “Bagušić” Ivana Petrica znalo je biti i po 820 gostiju.

Deset eura po glavi

– Je, trend su vam velike svadbe. Pozovu ljudi više uzvanika, ali više zato i dobiju. Mladenaca je puno iz Imotskog, Splita, Makarske…, a u prosjeku bude tristo svatova. Dolaze ljudi i svojim kolima i autobusima koji se unajme za tu priliku, i opet ih, zbog naših nižih cijena, sve to iziđe puno povoljnije – kaže Ivan, pa pokušavam zapisati što to stane u njegov de luxe meni od 27 eura, a on se smije pa kaže da ću napisati lakše što ne stane.

– Od pršuta i sira, nekoliko vrsta juha, hobotnice, janjetine, zagrebačkog odreska, salata, priloga, svih vrsta pića: sokova, viskija, jegera…Ma, svega, eto, samo kolače i tortu mladenci donose – to je u nas takvi običaj – govori Petric pa će o još jednom običaju. Pokazuje nam ručnike koji se umjesto konfeta dijele uzvanicima, baš kako se radilo u stara vremena u zapadnoj Hercegovini i Dalmatinskoj zagori. A, sala? To nije sala, to je mala Spaladium Arena u koju stane i do tisuću ljudi, samo što ova nije bankrotirala – niti će.

– Već smo lijepo popunili i 2016. Ljudi imaju računicu, ako ovdje mogu dobiti vrhunski meni za dvadeset eura, a doli u vas nema ispod trideset, štedi se deset eura po čoviku. Ima velikih pireva di mi mladenci kažu da su ušparali i po pet tisuća eura u odnosu da su svadbu radili u Splitu ili Makarskoj. Imamo mi i motel di ovi koji iz daljega dođu prispavaju. I pušenje je u nas dozvoljeno, što isto ljudima znači, komodniji su. Imam dvi sale, pa nikad nema problema oko termina, radi se non stop – smije se Ivan, drago mu što silan narod u njega dolazi pirovati, a nitko se požalio nije.

Pao noćni život

Ono što u Posušju posustaje zbog krize – jest noćni život. Do prije par godina, ovdje je mladost iz Imotskog, Makarske, Splita…, jednostavno hodočastila u noćne klubove, diskoteke, na koncerte raspojasanih turbo folk pjevačica i zabavnih bandova. Alkohol je tekao u potocima.

– Ima par godina, to je palo, Nema ih više kao prije. Očito je kriza u pitanju. Ima ih više u Livnu, a tamo je vjerojatno i malo jeftinije – kaže Ante Jukić, konobar u posuškom Rock caffeu.
No, da se i dalje petkom i subotom partija po Hercegovini, potvrđuje nam Oliver Begić.
– Ima još mladosti, dolaze stvarno, bude sve tu puno vikendom. Osjetno su pića i cigarete jeftinije ovdje, a ima dobrih klubova – objašnjava Oliver zašto mladi Dalmatinci preferiraju Hercegovinu, zemlju u kojoj se vole kuna, euro i marka. Tko (još) tamo nije bio, neka dojavi je li sve ovako kao što smo vas izvijestili, da ne bude poslije, novinar ovo, novinar ono…

SAŠA LJUBIČIĆ