Građani BiH su na Lokalnim izborima 2016. za prve ljude općina i gradova izabrali dužnosnike koji su se bogatili tijekom dugogodišnjeg rada u politici. Oni, njihovi supružnici i djeca posjeduju firme, kuće, stanove, vikendice, zemljišta, poslovne prostore, automobile, dionice, ušteđevinu te umjetnine. Neki od njih su osuđivani za ratne zločine, neki za ometanje pravosuđa, nesavjestan rad ili zloupotrebu položaja.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je objedinio ove podatke u bazi ”Imovina političara” u kojoj se, pored drugih političara, nalaze i profili 22 načelnika i gradonačelnika koji su, prema preliminarnim rezultatima, izabrani na proteklim lokalnim izborima.

Prema prikupljenim podacima, njihova ukupna imovina vrijedi više od 11,3 milijuna KM, ali za značajan dio njihove imovine nisu dostupni podaci o vrijednosti.

Promijenio tri stranke za jednu fotelju

Ibro Berilo je na čelu Trnova, općine koja je po površini najveća u Kantonu Sarajevo, ali sa samo 2.566 registriranih birača. Kao član tri različite političke stranke Berilo je tri mandata bio načelnik ove općine i birači su mu ponovo dali povjerenje.

”Ja sam ti bio jedini načelnik u svim političkim strankama. Bio sam načelnik u SDA, bio načelnik u SBiH, bio u SDP-u i ponovo u SDA++, kazao je Berilo novinarima CIN-a.

Prije političke karijere Berilo je radio kao nastavnik biologije i kemije, a zatim kao direktor Osnovne škole u Trnovu. Za načelnika je prvi put izabran 2002. godine. Dvije godine kasnije vratio se na direktorsku poziciju u školu i 2006. godine postao zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. U tadašnjem imovinskom kartonu je naveo da je vlasnik 45 duluma zemljišta, obiteljske kuće u izgradnji i 20.000 KM ušteđevine. Berilo i njegova supruga Saima su još prijavili vlasništvo farme pilića, 400 ovaca i 30 košnica pčela.

Poslije osam godina provedenih na čelu Trnova Berilovo imovinsko stanje je znatno popravljeno. On danas ima tri kuće – jednu u Trnovu i dvije u sarajevskim naseljima Hrasnica i Bojnik za koje je u razgovoru sa novinarima CIN-a rekao da vrijede preko pola milijuna KM. U Trnovu je vlasnik i suvlasnik oko stotinu duluma zemljišta od kojeg je dio naslijedio, a dio kupio. Također, njegova supruga Saima vodi farmu ovaca i koza u blizini sela Ostojići na Bjelašnici. 12 duluma zemljišta na kojem se nalazi farma ona je kupila 2013. godine za 10.000 KM. Berilo je novinarima CIN-a rekao da on i supruga prodajom kurbana ostvaruju dodatnu zaradu.

”Ima negdje oko 160 kurbana. To je negdje 50-60 tisuća”, izračunao je Berilo.

Roditeljska mirovina

I gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić je karijeru započeo u prosvjeti. On je prije ulaska u politiku 11 godina radio kao profesor u srednjoškolskom centru u Kalesiji, a zatim četiri godine u Tehničkoj školi u Bijeljini. Politikom se počeo baviti 2001. godine kada je bio ministar za izbjeglice i raseljene osobe, a zatim i ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS. Mićić je član Srpske demokratske stranke.

Za načelnika Općine Bijeljina je prvi put izabran 2005. godine. Kada je Bijeljina dobila status grada 2012. godine, on postaje gradonačelnik. U imovinskom kartonu iz 2005. godine prijavio je da ima dvije kuće i restoran te da je suvlasnik još jedne kuće. Svoje nekretnine Mićić je tada procijenio na 670.000 KM. U narednim godinama je stekao još dva stana u Srbiji. U razgovoru s novinarima CIN-a Mićić je rekao da je stan u Novom Sadu kupio ušteđevinom, a stan u Beogradu novcem koji je dobio prodajom roditeljskog stana u Kopenhagenu u Danskoj.

”Četrdeset godina roditelji moji radili u Danskoj. Obadvoje zaradili mirovinu i sve što su imali uložili ovdje”, kaže Mićić. U posljednjem imovinskom kartonu Mićić je svoju imovinu procijenio na više od 1,2 milijuna KM.

U politiku bez imovine

Novi gradonačelnik Banja Luke Igor Radojičić je prije politike također radio u obrazovanju. Poslije toga je bio dugogodišnji zastupnik i predsjednik Narodne skupštine RS kao član SNSD-a. Radojičić je imovinu stekao tijekom mandata u Narodnoj skupštini RS-a.

Istraživanje je pokazalo da Radojičić nije imao imovine prije nego što je izabran 2002. godine za zastupnika. Njegova supruga Sanja je imala samo stanarsko pravo nad stanom u Banja Luci. U sljedećih 12 godina njihova imovina je uvećana za 215.000 KM. U imovinskom kartonu iz 2014. godine napisali su da u Banja Luci imaju stan i garaže, zemljište, automobil Citroen C5 i 100.000 KM ušteđevine.

I imovina načelnika Općine Čapljina Smiljana Vidića i Općine Novi Travnik Refika Lende je također uvećana u odnosu na njihov prvi mandat.

”Širenje” u Čapljini

Vidić je po dolasku na ovu funkciju 2008. godine u imovinskom kartonu naveo da ima dva stana, auto i umjetnine, procijenivši to na 470.000 KM. Prema zemljišnoknjižnim izvacima, supružnici Vidić danas imaju: dva stana, kuću, poslovni prostor i garažu. Vidić je do 2008. godine radio prvo kao specijalizant, a zatim kao specijalista interne medicine u bolnici u Mostaru. Istovremeno a obavljanjem načelničke funkcije Vidić radi i u svojoj privatnoj ordinaciji.

Refik Lendo je tijekom osam godina vođenja Općine Novi Travnik uvećao svoju imovinu. Prvi put kada je izabran za načelnika 2008. godine, Lendo je prijavio da ima: stan, kuću, garažu, zemljište i poslovni prostor, procijenivši vrijednost imovine na 390.000 KM. U imovinskom kartonu iz 2012. godine vrijednost Lendine imovine je porasla za 150 tisuća KM. Podaci koje su novinari CIN-a prikupili istražujući imovinu supružnika Lendo pokazuju da oni danas imaju još jedan stan, kuću, garažu, kao i 48 tisuća maraka ušteđevine.

Osuđeni načelnici

Biografski podaci o imovini Emira Bubala i Senaida Memića, načelnicima općina Konjic i Ilidža, te članovima njihovih obitelji se, također, nalaze u CIN-ovoj bazi. Memić i Bubalo su osuđeni za ometanje rada pravosuđa, odnosno prevaru u službi.

Prije nego što je prvi put izabran za načelnika Općine Ilidža, Memić je osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ometanja rada pravosuđa. Memića je Sud BiH osudio 2006. godine za verbalni napad na suca Nenada Šeledu tijekom izricanja presude Memićevom sinu zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materijala.

”Imaš li dokaze, majmune jedan (…)? Ti si sudac, vidi te kakav si! Jesi li slušao, jesi li gledao? Neće meni četnik suditi!”, vikao je, između ostalog, Memić na suca. Međutim, Memić nije otišao u zatvor. Njega je dvije godine kasnije Haris Silajdžić, tadašnji član Predsjedništva BiH, pomilovao tako što mu je zatvorsku kaznu zamijenio uvjetnom kaznom u trajanju od dvije godine.

”Ja sam častan čovjek, nisam kriminalac. Ja samo branim državu i svoju obitelj. To što sam ja radio, stojim iza toga i ni sekunde se nisam pokajao”, kazao je Memić ranije za CIN.

Emir Bubalo je osuđen 2009. godine jer je naplaćivao troškove dolaska na sjednice Parlamenta Federacije BiH, navodeći pritom da dolazi vlastitim vozilom, iako ga je dovozio službeni vozač Općine Konjic u kojoj je bio načelnik. Izrečena mu je uvjetna kazna zatvora od šest mjeseci.

Ovo nije jedini slučaj u kojem je Bubalu suđeno. Dvije godine kasnije Općinski sud u Konjicu osudio ga je na četrnaest mjeseci uvjetne kazne zbog zloupotrebe položaja. Osuđen je jer je kao načelnik Općine Konjic raspisao tender za dodjelu koncesije za izgradnju katnog parkinga u Konjicu, iako je znao da Vlada Hercegovačko-neretvanske županije nije donijela odluku o dodjeli koncesije. Kantonalni sud u Mostaru je 2012. godine oslobodio Bubala.

Umjesto siromašnima, novac ”svojima”

Za zloupotrebu položaja optužen je dugogodišnji načelnik Doboja Obren Petrović. On je tijekom 2002. i 2003. godine prekršio odluku Vlade RS-a da pomogne najugroženijim domaćinstvima da izmire račune za struju. Umjesto toga, 123.431 KM pomoći od poduzeća Elektrodoboj dodijelio je: lokalnim sportskim klubovima, radioteleviziji, stranačkim općinskim odborima i privatnim firmama. U prvostepenom suđenju pred Osnovnim sudom u Doboju oslobođen je krivice. Trenutno je u tijeku žalbeni postupak pred Okružnim sudom u Doboju.

Fuadu Kasumoviću, novoizabranom gradonačelniku Zenice, ranije je suđeno kao direktoru Carinske uprave FBiH zbog potpisivanja naloga za transfer 69.000 KM carinarnici u Tuzli za materijalne troškove i zakup prostorija. Međutim, ovim novcem je kupljen stan službeniku Uprave. Nakon petogodišnjeg sudskog procesa Kasumović je oslobođen.

Milovan Cicko Bjelica, načelnik Općine Sokolac, osim optužbi za zloupotrebu položaja i nesavjestan rad u službi osumnjičen je i za pomaganje Radovanu Karadžiću, odbjeglom haaškom optuženiku. Ured visokog predstavnika je zabranio Bjelici kandidiranje na izborima. Zabrana je važila do 2011. godine.

Politikom se dugo nije mogao baviti ni Fikret Abdić, novoizabrani načelnik Općine Velika Kladuša. On je u Hrvatskoj 2005. osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina koje je počinio na području Bosanske Krajine. Dvije trećine kazne Abdić je odslužio u hrvatskim zatvorima i 2012. godine se vratio u BiH. Laburistička stranka BiH kandidirala ga je za načelnika Velike Kladuše. Osvojio je skoro dvostruko više glasova od svog protukandidata Admila Mulalića.

Platili da im se dadne nagrada

Četiri novoizabrana načelnika su nosioci priznanja Najbolji načelnik regije, Najgradonačelnik desetljeća i Načelnik godine. Priznanja su dobili Nermin Ogrešević, Mićo Mićić, Zlatko Hujić i Đemal Memagić na manifestacijama za izbor najboljih menadžera.

Prema CIN-ovom istraživanju, oni su prošle godine iz općinskih proračuna platili 27.595 KM organizatoru ovih manifestacija i tako se našli u potencijalnom sukobu interesa.

Hujić, načelnik Bosanskog Petrovca, je novcem općinskog proračuna kupio časopise i knjigu od organizatora manifestacije koja mu je kasnije dodijelila nagradu za najboljeg načelnika regije.

”Ja sam odlučujem o tome. Ja sam izbor naroda i kad nešto platim, ja iza toga stojim”, rekao je Hujić novinarima CIN-a.

U potencijalnom sukobu interesa našao se i načelnik Istočnog Novog Sarajeva Ljubiša Ćosić, kandidat SNSD-a. Prvi put je izabran 2012. godine, a izabran je i na Lokalnim izborima 2016. godine. Ćosić je sa firmom Marvel potpisao ugovore vrijedne 456.000 KM za dogradnju lokalnog doma zdravlja, a vlasnik ove firme je bio njegov stranački kolega Savo Lalović.

Tijekom utvrđivanja sukoba interesa Lalović je vlasništvo nad poduzećem prenio na kćerku i tako izbjegao sukob interesa.