Učitavanje komentara…
Učitavanje komentara…
Od iskustva koje ju je potaknulo na ulazak u politiku i rada u Općinskom vijeću Grude do planova za Skupštinu ŽZH, Marijana Primorac u intervjuu govori o svom političkom putu, ali i konkretnim promjenama koje želi pokrenuti. Demografija, zdravstvo, obrazovanje, položaj samohranih roditelja i zaštita žena samo su neki od njezinih prioriteta.
1. Zašto ste se uopće odlučili baviti politikom? Postoji li trenutak koji je presudio?
Politiku sam uvijek više voljela promatrati sa strane iako sam oduvijek smatrala da se naše društvo može bolje voditi. Onda sam završila fakultet i doživjela nešto što je za mene bilo prijelomno.
Željela sam odraditi godinu dana pripravničkog staža u Općini Grude, steći prvo ozbiljno radno iskustvo i ispuniti uvjete za polaganje stručnog ispita.
No, na natječaju su me prestigli čak i oni koje s fakulteta ne pamtim baš kao najbolje. Nemoguće je opisati razočaranje koje sam u tom trenutku, kao mlada osoba puna ambicija i želje za radom, doživjela.
Cijela priča na kraju ima i pomalo ironičan nastavak. Iskustvo koje nisam mogla steći u svojoj Općini kasnije sam stjecala u Europskom parlamentu.
Izgleda da je Europski parlament ipak imao malo blaže kriterije od Općine Grude. Tamo sam, za razliku od svoje Općine, bila dovoljno „sposobna“.
2. Mladi ste u politici. Smatrate li da ste možda premladi za promjene koje želite pokrenuti?
Naravno da ne. Nakon studiranja u Mostaru diplomirala sam i na sveučilištu u Banskoj Bystrici u Slovačkoj, stjecala iskustvo izvan Bosne i Hercegovine, radila u Europskom parlamentu, a iza sebe već imam i konkretan politički rad u Općinskom vijeću Grude.
Naravno da još imam puno toga za učiti i toga sam svjesna, ali isto tako znam koliko sam radila da bih stekla znanje i iskustvo koje danas imam. Imam što ponuditi, a to sam i pokazala. Tako da godine ne vidim kao prepreku.
Samo neka mikrofon ostane u mojoj ruci i neka mi ga nitko ne izbija. Za ostalo ću se izboriti.
3. Kad već spominjete mikrofon – što se zapravo dogodilo?
Kao najaktivnija vijećnica, iz sjednice u sjednicu predlagala sam inicijative, postavljala pitanja i ukazivala na probleme svojih sumještana. Moje glavno oružje je moj glas, a to je glas građana koje predstavljam.
Nažalost, doživjela sam i to da mi izbijaju mikrofon iz ruke. To me nije pokolebalo i neće.
Ono što mi je u tom trenutku možda bilo i poraznije od samog incidenta jest činjenica da su se, dok me njihov muški kolega napadao, žene koje su sjedile pokraj mene tome smijale.
4. Je li vas upravo to iskustvo učinilo osjetljivijom na pitanje položaja žena i žrtava nasilja?
Možda upravo zato još snažnije vjerujem da žena koja doživi nasilje ne smije naići na šutnju, okretanje glave ili zatvorena vrata institucija.
Žena koja doživi nasilje, primjerice u 22 sata, možda nema kamo otići niti se ima kome obratiti. Policija može zaustaviti nasilje u tom trenutku, ali što nakon toga? Ne smijemo dopustiti da je sustav ostavi samu ili da se mora vratiti u isti dom s nasilnikom.
Zato u programu predlažemo drugu smjenu i pasivna dežurstva u centrima za socijalni rad kako bi pomoć bila dostupna onda kada je potrebna, a ne samo tijekom radnog vremena.
Mi ćemo se boriti da joj u tom trenutku na raspolaganju bude socijalni radnik koji će je voditi kroz sve ono što slijedi, povezati je s potrebnim službama i pomoći joj da dobije zaštitu i podršku.
I, najvažnije od svega, da je sustav ne ostavi samu.
5. Nakon svega što ste prošli u Općinskom vijeću, zašto sada želite u Skupštinu ŽZH i što planirate prvo učiniti?
Zato što postoji cijeli niz problema koje kao općinska vijećnica jednostavno ne mogu rješavati jer nisu u nadležnosti Općine.
Moj prvi prioritet bit će demografija i stvaranje uvjeta da mladi ljudi ovdje mogu graditi svoj život.
Mladi su se naslušali toga kako trebaju ostati, ali nije dovoljno to reći. Treba im ponuditi uvjete.
Želimo vratiti potporu za treće i svako sljedeće dijete na 700 KM, uvesti 300 KM za drugo dijete do polaska u školu te osnovati Fond za prvu nekretninu kako bismo mladim ljudima olakšali rješavanje stambenog pitanja.
7. Je li novac dovoljan da bi mladi ostali?
Naravno da nije i demografija nije samo novčana naknada.
Mladi će ostati ovdje ako imaju priliku raditi, napredovati i ostvariti svoje ideje, a naša županija itekako ima mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi koji imaju odlične ideje za razvoj gospodarstva, turizma, poljoprivrede, poduzetništva i novih tehnologija.
Kroz svoj rad želim ih slušati i uključivati jer ne mislim da političar mora imati sve odgovore. Njegov je posao pronaći ljude koji imaju znanje i dobre ideje i omogućiti da ih se konačno čuje.
8. Što biste konkretno mijenjali u obrazovanju?
Jedan od mojih prioriteta bit će i obrazovanje. Svaka škola mora imati psihologa, moramo imati pravedniji i transparentniji sustav zapošljavanja te konačno osigurati dostojanstven status asistenata u nastavi – plaću od najmanje 80 % plaće učitelja, priznat radni staž i kontinuitet zaposlenja.
9. A zdravstvo? Što biste tu prvo promijenili?
Svatko od nas svaki mjesec na zdravstvo izdvaja najmanje 300 KM. Ako već masno plaćamo zdravstveno osiguranje, ne želim da mjesecima čekamo pregled pa ga na kraju ponovno moramo platiti privatno.
Naš je prijedlog da, kada javna ustanova ne može osigurati pregled u propisanom roku, pacijent pregled obavi kod ugovorenog privatnika, a trošak snosi ZZO.
Želimo i ukinuti zdravstvenu markicu jer, ako smo platili osiguranje, zašto moramo platiti da to pravo i koristimo?
Ali nije problem samo u listama čekanja. Moramo ulagati i u naše domove zdravlja. Želimo osigurati da svaki od četiri doma zdravlja u ŽZH dobije po jedan medicinski uređaj koji mu je u tom trenutku najpotrebniji. Nema smisla govoriti o kvalitetnijem zdravstvu ako pacijenta za osnovne pretrage moramo slati negdje drugo zato što njegov dom zdravlja nema potrebnu opremu.
I možda još važnije, moramo zadržati liječnike i medicinsko osoblje. Možemo kupiti najbolju opremu, ali bez ljudi koji će na njoj raditi nemamo zdravstveni sustav.
A da bi mladi liječnici ostali, moramo im omogućiti priliku za stručno napredovanje i specijalizacije. Danas imamo situaciju da pojedinim domovima zdravlja nedostaju određeni specijalisti, dok istodobno mladi liječnici godinama čekaju priliku za specijalizaciju.
Specijalizacije se ne smiju dijeliti prema podobnosti, poznanstvima ili političkoj pripadnosti, nego prema jasnim i transparentnim kriterijima, potrebama zdravstvenih ustanova i sposobnostima liječnika.
10. Često govorite i o samohranim roditeljima. Zašto vam je ta tema toliko važna?
Posebno želim govoriti o samohranim roditeljima jer su oni u našem sustavu gotovo potpuno zaboravljeni.
Kada kažem da samohrani roditelj u našoj županiji danas može doslovno „umirati od gladi“, pogledajte samo računicu: roditelj s dvoje djece i plaćom od 1.200 KM mora sam platiti stanovanje, režije, hranu, odjeću, školu i sve ostale potrebe svoje djece.
Jedna plaća, jedan roditelj, a svi troškovi obitelji ostaju.
Zato ćemo osigurati 500 KM mjesečno po djetetu za samohrane roditelje. Za roditelja s dvoje djece to bi značilo 1.000 KM mjesečne potpore i stvarnu razliku između pukog preživljavanja i dostojanstvenog života.
12. To je prilično velik broj stvari koje želite promijeniti. Očekujete li da je sve to moguće ostvariti u jednom mandatu?
Puno je još stvari koje želim i planiram ostvariti. Ne očekujem da će se sve promijeniti preko noći, ali krajnje je vrijeme da se stvari krenu mijenjati.
Mislim da smo kroz dosadašnji rad pokazali dvije važne stvari – da se može raditi drugačije i da ne dolazimo samo s kritikama. Pokazali smo da imamo ideje, konkretne prijedloge i rješenja za probleme o kojima govorimo.
Obilazeći teren ovih dana i razgovarajući sa svojim sumještanima, primjećujem i da se klima polako mijenja. Ljudi otvorenije govore, manje se boje reći što misle, postavljaju pitanja i daju sve više prijedloga.
Posebno mi je drago što na naše prijedloge i način rada nailazimo na puno pozitivnih reakcija.
To mi daje dodatnu motivaciju da nastavim istim putem.
Ja ne tražim puno. Tražim samo priliku da mogu mijenjati. Zato birajte Hrvatsku republikansku stranku i broj 28.
*Sponzorirani članak
