Marin Šindik jedan je od rijetkih wire art umjetnika u BiH. Možda i jedini. Njegova nedavna izložba u Čapljini privukla je mnogo pozornosti. Šindik je izložio stabla koja su napravljena od žice, piše Večernji list.

Već ranije je imao nekoliko sličnih izložbi i svaki put je izazvao divljenje javnosti. Tako je bilo i prije nekoliko dana.

Drva od žice

Inače, Hercegovci su navikli saditi prava stabla, ali Šindik je odlučio da će njegova biti od žice.

”Od 2009. bavim se ovim. Priča je krenula nakon smrti djeda koji mi je ostavio 90 pčelinjih košnica, a ja sam alergičan na ubod pčele. Djed je imao skoro tonu meda godišnje, što je fin posao. Nije se želio pomiriti s tim mojim stanjem i ostavio mi je košnice. Ja nisam znao što dalje i odlučio sam od žice, koja služi za saće, napraviti drvo kao simbol života i uspomenu na djeda. I tako je sve krenulo”, priča  Šindik.

Ovaj samouki umjetnik još uvijek se ne bavi profesionalno stvaranjem ovih stabala. Zaposlenih je u tvrtci Stark gdje radi na plastifikaciji metala. U slobodno vrijeme stvara ova predivna djela.

”Za jedno drvo u prosjeku mi treba 7-8 sati upornog namatanja žice. Ali sam se našao u tome. Kada pravim jedno drvo, doslovno ne čujem ništa oko sebe. Samo sam u tome. Mnogi su tražili da ih naučim ovo raditi. Imali su planove raditi ovo na Starom mostu, Međugorju i drugim sredinama gdje je veći protok turista. Ali kada bi sjeli sa mnom, brzo bi odustajali. Treba imati živaca za ovo, kao i volje i strpljenja. No, mene ovo smiruje. I moram završiti drvo u istom danu jer sam jako zainteresiran kako će ono na kraju izgledati”,Šindik.

Pitanje komercijalizacije

Kaže kako još uvijek svoju umjetnost nije komercijalizirao. Mnogo kupaca je odbio jer se nije slagao s onim što su tražili od njega.

”Na početku sam odbijao npr. raditi drvo u ružičastoj boji. Ja ga kao takvog nisam vidio i nisam ga želio raditi. Ali sam s vremenom vidio kako se jedno takvo drvo uklapa u interijer moga kupca i danas ne odbijam takve zahtjeve. Vidici se šire, učim još uvijek i nisam još krenuo u komercijalne vode. Ne da nemam ideju neke male kafeterije gdje bi sve ovo bilo izloženo i moglo se kupiti, ali nisam još krenuo tim smjerom. Što ne znači da neću. Ne opterećujem se time još, možda život donese i to jednoga dana”,  ističe Šindik.

Dodaje kako svako drvo za njega ima emociju, iako ga na kraju prodaje za 50 ili 100 maraka. U Americi se ista djela prodaju za tisuće dolara. Ali daleko smo mi od toga.

Šindik: Ova vrsta umjetnosti je kao Josipa Lisac. Ili je voliš ili ne voliš. Nema sredine 

”Mislim da napredujem u tehnici, idejama, ali i imam još mnogo toga naučiti. Kad sam tek krenuo u ovo, tražio sam po internetu da vidim bavi li se još tko ovim. I vidim da ima još ljudi koji su na istom tragu, koji su bolji od mene te se dugo bave ovom umjetnosti ”, odgovara Šindik na pitanje koliko se ljudi još bavi wire artom. Ali i dodaje: ”Ovo je kao Josipa Lisac. Ili je voliš ili ne voliš. Jednostavno, nema sredine”.