Oni su se tražili 21 godinu. Svaki dan misleći jedni na druge. Zamisli 21 godina, što sve stane u 21 godinu. Čekali su se. Nekako su vjerovali da će pronaći jedni druge. Ovih dana u Posušju se odvijala prekrasna filmska priča sa sretnim krajem. Anđela i Boris pronašli su svoju sestru. Nakon posvojenja gdje su Anđela i Boris završili u našem gradu u obitelji Penava, njihova mlada sestra Marija završila je u drugoj obitelji. Obitelj Penava željela je i nju posvojiti no netko već nije dopustio. Valjda je tako trebalo biti iako je svima nama to još nejasno.

Ionako je bitan samo kraj ove velike životne priče gdje su se susreli nakon toliko godina.

Gdje su im suze radosnice tekle niz obraze ,a ruke nisu prestajale grliti dio svoje duše koji je godinama bio razdvojen.

Prije nekoliko tjedana njihova sestra Marija napisala je svoju priču na stranicama “Prekinute veze” a ta priča dosla je do naše Anđele, igrom slučaja.

Zapravo sve je to Bog jednostavno tako isplanirao. Nagradio je njihovu vjeru i ljubav ovako lijepim krajem njihove potrage.

Pronašli su jedni druge. Pronašli su dio svoje duše kojeg nitko 21 godinu nije znao niti mogao do kraja popuniti.

Imaš li ti sestru, brata? Grliš li ih? Zagrli ih još danas i zamoli Boga da ovakvih priča bude sve više. A prekrasnom bratu i sestrama želimo sve više i više prekrasnih trenutaka. Ako je itko zaslužio oni su, njihova vjera i čekanje. Braća i sestre su veliki blagoslov kojeg trebamo čuvati i zahvaljivati svakodnevno dragom Bogu na njemu. Baš ovakve divne priče trebaju nam biti poticaj za molitvu, vjerovanje i pravu obiteljsku ljubav. Zagrli još danas svoje roditelje, brata, sestru i Boga. Daj Bože da svi koje traže člana svoje obitelji budu nagrađeni kao junaci naše Posuške priče. Neka ova priča bude nada svima koji nekoga svog traže. Čuda se događaju, sve je moguće.

Hvala Bogu na njihovoj nagradi.

J.Milas