Sve češća uhićenja pripadnika Hrvatskog vijeća obrane diljem Hercegovine pod sumnjom na ratne zločine, a kojima se često imputira formulacija o navodnom udruženom zločinačkom poduhvatu pokazuje kako se HVO očito našao na udaru domaćeg pravosuđa, a navodno se priprema još istraga i optužnica s političkim konotacijama u kojima bi bili navedeni i pripadnici Hrvatske vojske.
O tome mediji pišu, već mjesecima, no pritom se malo tko sjetio osvrnuti na situaciju u kojoj zločini nad Hrvatima, koji su brojčano gledajući, najveće žrtve rata u BiH, do sada nisu dobili pažnju pravosudnih tijela unatoč svoj sili dokaza.
Sve što se do sada događalo u pogledu istrage i progona odgovornih za zločine nad Hrvatima bilo je pojedinačne naravi, bez stvarne zapovjedne odgovornosti ili sagledavanja šireg konteksta događaja. Istodobno, određena stratišta diljem BiH u kojima je stradao ogroman broj civila hrvatske nacionalnosti nikada se nije našao na dnevnom redu pravosudnog aparata, a kako i bi kada bi otkrivanje istine o događajima tijekom rata Bošnjaka i Hrvata bacilo novo svijetlo na taj krvavi sukob.
Također, zločini VRS-a nad Hrvatima, a pogotovo na prostoru Bosanske Posavine i sjeverozapadne Bosne nikada nisu privukli pažnju javnosti, a nažalost niti političara kako domaćih tako i međunarodnih.
Hercegovina i središnja Bosna
No, vratimo se zločinima Armije BiH koji su godinama gurani pod tepih i koji tek sada kroz suđenja za Trusinu, Bugojno i Jablanicu izlaze na vidjelo. No, na popisu su mnoga mjesta o kojima se redovito govori u javnom diskursu, ali malo radi na otkrivanju odgovornih.
Primjer je selo Uzdol u kojem je dokumentiran jedan od najbrutalnijih zločina Armije BiH, odnosno MOS-a nad, mahom, civilnim stanovništvom. Uzdol nikada nije dočekao pravdu niti međunarodnu afirmaciju, iako se radi o mjestu na kojem je izmasakrirano 29 civila te 12 vojnika HVO-a. Dva dana poslije masakra hrvatskog stanovništva u selu Uzdolu, dogodio se novi ratni zločin muslimanskih postrojbi, ovaj put nad zarobljenim pripadnicima HVO-a u selu Hudutsko. Knjiga Zločin s pečatom Ivice Mlivončića donosi informaciju kako je ubijeno 22 zarobljenika.
U sklopu iste operacije Armije pod nazivom Neretva ’93. počinjen je i zločin u Grabovici za koji, osim dva pojedinačna slučaja, još nitko nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti niti se ta akcija gleda u kontekstu šireg poduhvata. Konjic je pak priča za sebe; o progonima i stradanjima Hrvata tog kraja mnogo se govorilo, a karakteristika je plansko protjerivanje, spaljivanje i ubojstva. Trusina je tek jedno od sela koje je dobilo medijsku pozornost, no na širem području počinjeno je niz zločina za koje da danas nitko nije odgovarao.
Vrijedno je spomenuti i prvi masovni zločin u hrvatsko-bošnjačkom sukobu-pokolj u zeničkom selu Dusina prilikom kojeg su pripadnici Armije ubili deset civila, odnosno prilikom napada na sela Dusina, Lašva i Višnjica, protjerali su stanovništvo, ubili 14 osoba i više ranili. Osnovano se sumnja da su oni koristili Hrvate kao živi zid na bojišnici s HVO te zarobljene vojnike HVO-a mučili, zlostavljali i masakrirali.
Briševo čeka pravdu
Za zločine počinjene u Doljanima kod Jablanice krajem srpnja 1993. godine kada je ubijeno osam civila i 33 pripadnika HVO-a, također nitko nije odgovarao, baš kao ni za niz stratišta u središnjoj Bosni, poput sela Kiseljak kod Žepča u kojem su život izgubile 43 osobe. Lašvanska dolina priča je sa sebe, a od masovnijih zločina za koje nitko nije odgovarao treba spomenuti Križančevo selo, Bobaše-Kruščicu i Buhine kuće.
Istodobno, kada su u pitanju nikad procesuirani zločini srpskih snaga nad Hrvatima upravo se ovih dana obilježava se 20 godina stradanja Banjolučke biskupije u prošlom ratu, a upravo su krajem srpnja zabilježeni neki od masovnijih. Osim sustavnog progona hrvatskog pučanstva, prije 23 godine u prijedorskom selu Briševo, zvjerski i bez povoda srpski vojnici su pobili 67 hrvatskih civila. Ne treba napominjati da za ovaj događaj nitko nije odgovarao…
(Dnevni list)