Učitavanje komentara…
Popularno
Promo
Učitavanje komentara…
Naziv korizma dolazi od latinskog naziva quadragesima (četrdesetnica). Tako je prema latinskome nastalo i talijansko ime quaresima ili francusko carême. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kada dan postaje duži). Riječ korizma (četrdesetnica) prvi put spominje Euzebije Cezarejski (265.–340.), piše Bitno.net.
Smisao
Smisao i sadržaj korizmenog vremena sažeto izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem se navodi kako je korizma vrijeme koje prethodi i raspoložuje za slavlje Vazma, vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenja s Bogom te s braćom i sestrama, vrijeme češćeg posezanja za “oružjem kršćanske pokore”: molitvom, postom i dobrim djelima.
O milosnom vremenu korizme govori i Drugi vatikanski sabor ukazujući na njezin dvostruki smisao, krsni i pokornički. U dokumentu se navodi kako to doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gorljivije slušaju Božju riječ i odaju se molitvi pripravlja na svetkovanje vazmenog otajstva (SC 109).
Krsni vid korizme očituje se u njezinu shvaćanju ne samo kao priprave nekrštenih na krštenje, nego i kao priprave cijele zajednice na slavlje spomena vlastitog krštenja u Vazmenoj noći. Pokornički vid korizme ostvaruje se postom, molitvom i djelima ljubavi.
Riječima pape Benedikta XVI., korizma podsjeća kako se biti kršćanin može ostvarivati samo kao uvijek novo postajati kršćanin, kako to nikada nije završen događaj koji je iza nas, nego zahtijeva uvijek novo vježbanje.
Povijest
Povijesno gledano, od samih početaka priprava za svetkovinu Uskrsa sastojala se od jednog ili dva dana posta, o čemu početkom 3. stoljeća svjedoči Hipolit Rimski.
Četrdesetodnevni vazmeni post prvi se put spominje 306. godine u tzv. Epistula canonica sv. Petra Aleksandrijskog, gdje se određuje da lapsi, kršćani koji su se tijekom Dioklecijanova progona iz straha odrekli vjere, nakon tri godine javne pokore drže još jednu četrdesetnicu posta i molitve kao pripravu za dan svojega pomirenja. Vrijeme 40-dnevne priprave za Uskrs javlja se u rimskoj liturgiji od 4. stoljeća, a započinjalo je Prvom korizmenom nedjeljom.
Od 6. stoljeća početak korizme pomiče se na srijedu koja prethodi toj nedjelji. Toga su dana pokornici, a potom i ostali vjernici, primali pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripravu za Uskrs. Od kraja 11. stoljeća pepeo se pravio od maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo označava ozbiljnost i pokoru, čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće. Ta se srijeda stoga naziva Pepelnica.
Korizmeno vrijeme bilo je i ostalo vrijeme priprave katekumena za primanje sakramenata kršćanske inicijacije u Vazmenoj noći. Korizma je tako od samih početaka imala trostruko značenje: vrijeme neposredne priprave pokornika za pomirenje na Veliki četvrtak, vrijeme neposredne priprave katekumena za sakramente inicijacije u Vazmenom bdijenju te vrijeme priprave ostalih vjernika za vazmene blagdane.
Trajanje
U liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice do Velikoga četvrtka, odnosno Mise večere Gospodnje kojom započinje Vazmeno trodnevlje, što potvrđuju Opće uredbe o liturgijskoj godini i kalendaru (br. 28) te Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (br. 127).
U korizmeno vrijeme spadaju i korizmene nedjelje, stoga ono ukupno broji 44 dana. Zanimljivo je da su u vrijeme posljednje obnove kalendara 1969. godine liturgičari htjeli dokinuti Čistu srijedu, pa bi korizma, kao što je to bilo u početcima, počinjala na Prvu korizmenu nedjelju i doista trajala 40 dana, no na izričitu želju pape Pavla VI. Čista srijeda nije se dirala.
Broj 40 stoga se tumači simbolički, a ne doslovno. Iako korizma završava na Veliki četvrtak, to ne znači da prestaje i vrijeme pokore, posta i sabranosti, budući da Vazmeno trodnevlje predstavlja sjajni vrhunac čitave liturgijske godine (ONLGK 18).
Četrdesetodnevna priprava za svetkovinu Uskrsa temelji se i na biblijskoj tipologiji:
Korizmene nedjelje
Korizma broji šest korizmenih nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka korizmena nedjelja ima svoje ime. Čista se tako naziva jer dolazi odmah iza Čiste srijede (Pepelnice). Pačista ili Pračista označava “još čišću” od prve, koja se naziva Čista. Bezimena se naziva tako jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi i prema muci Isusovoj. Sredoposna je na polovici korizmenog posta. Gluha se odnosi na praksu da se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja, prekrivale su se slike i kipovi u crkvi, zastirali križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve poradi veličine svetih dana koji se približavaju: muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.
Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja obilježena je čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila zbog procesije s grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je puk dočekao poklicima: Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
U sveopćoj Crkvi Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare – Veseli se!, prema riječima ulazne pjesme iz Knjige proroka Izaije: Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte se s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove. (Iz 66,10–11).
Korizmene nedjelje izuzete su od pokorničkog karaktera korizme jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega u tjednom ritmu života kršćana.
Liturgijske preporuke
Opća uredba Rimskog misala donosi nekoliko napomena glede korizmenog vremena. Tako se u vrijeme korizme zabranjuje urešavanje oltara cvijećem, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena) te na svetkovine i blagdane, uz napomenu da cvjetni ures treba biti uvijek umjeren te da se radije smjesti pokraj oltara nego na samome oltaru (OURM 305).
U vrijeme korizme sviranje orgulja i drugih glazbala dopušta se samo kao potpora pjevanju, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena nedjelja) te na svetkovine i blagdane (OURM 313). Ljubičasta se boja uzima u doba došašća i korizme, dok se ružičasta boja može uzeti, ondje gdje je običaj, u nedjelje Gaudete (III. došašća) i Laetare (IV. korizmena) (OURM 346).
Uredba također napominje da se u korizmenom vremenu ne pjeva ili ne govori Slava te da se umjesto poklika Aleluja pjeva redak prije evanđelja, naznačen u lekcionaru, ili drugi psalam ili zavlaka (tractus), kako se nalazi u Gradualu (usp. OURM 62).
Post i nemrs
U pokorničkom duhu korizmenog vremena neki se vjernici odlučuju na post i/ili nemrs, pa se podsjeća na značenje i smisao ovih dviju pokorničkih praksi.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu, dok nemrs znači jesti redovito, odnosno uobičajena tri obroka dnevno, ali ne jesti meso.
Crkva je proglasila dva dana strogog posta i nemrsa, a to su Čista srijeda ili Pepelnica i Veliki petak. Na ta dva dana vjernik uzima samo jedan puni obrok, jer je post, a ne jede meso, jer je nemrs. U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa.
Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, dok zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina. Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji obavljaju težak fizički rad, prema potrebi.
U kontekstu korizmenih odluka podsjeća se i na riječi sv. Leona Velikog: Prihvatimo, dakle, ovaj svečani post marljivom pobožnošću i budnom vjerom. Slavimo ga ne praznim uzdržavanjem od jela, što ga često savjetuje slabo zdravlje tijela ili bolest gramzljivosti, nego širokogrudnom plemenitošću.
Bit našeg posta nije u samom uzdržavanju od hrane i ne koristi uskraćivati hranu tijelu, ako srce ne ostavi nepravde i ako se jezik ne uzdrži od pogrde. Bit ćemo ne bez razloga izloženi kritikama nevjernika i naši će propusti naoružati jezike bezbožnika protiv vjere, ako postimo, a naš se način života ne slaže s čistoćom savršenog posta.