Svjetska javnost svako malo zgrožena je vijestima iz Sjedinjenih Američkih Država u kojima gledamo kako su policajci u maloljetnika ispalili 40 metaka.

Mevlid Jašarević, koji je na zgradu Veleposlanstva SAD-a u BiH ispalio 105 metaka, od naših specijalaca je nakon skoro sat vremena rafalanja dobio samo jedan koji ga je onesposobio. Što se tiče napada na policijske službenike u BiH, često svjedočimo napadu na službene osobe, obično u “sitne sate”, ispred ugostiteljskih objekata gdje dolaze na intervenciju. Policija u takvim slučajevima ne poteže olako za oružjem iako smo našli primjer gdje je policajac u Sarajevu pucao na napadača i to u glavu te ga “propucao” kroz obraz.

‘Teški’ na okidaču

Zakoni o policijskim službenicima u FBiH i RS-u su, kažu nam naši sugovornici iz policije, po policiju rigorozni.

U oči upadaju stavke da policajac smije upotrijebiti vatreno oružje “samo kada je to prijeko potrebno”, te da se “ne može koristiti samo iz razloga da bi se spriječio bijeg osobe” osim ako se radi o bijegu uhićene osobe ili osuđene osobe koja bježi iz zatvora i to “kad su već upotrijebljena sredstva prisile bila neučinkovita ili ako uporaba drugih sredstava prisile ne jamče uspjeh”. Prema tome, napadač, pljačkaš banke, kradljivac ili bilo koji kriminalac samo ne smije posegnuti za oružjem i pucati na policiju (ni Mevlid nije okrenuo kalašnjikov prema policiji), i mora biti ili dovoljno dugonog ili imati brzo vozilo.

Ukoliko osoba bježi, ne smiju se upotrebljavati ni eksplozivne naprave, a ne smije se upotrijebiti ni vatreno oružje protiv vozila u pokretu osim, u prijevodu, ako vozač nije krenuo vozilom zgaziti policajca. Zanimljivo, policija smije pucati na plovilo, bilo na moru, bilo na rijeci ili jezeru ukoliko ga osoba koja upravlja njime nije zaustavila nakon upozorenja.

Fizička sila i palica

Prije uporabe bilo kojeg sredstva prisile policijski službenik mora dati upozorenje, osim ako bi to moglo ugroziti sigurnost policijskog službenika ili druge osobe “ili bi bilo očigledno neprimjereno ili besmisleno u danim okolnostima”, ma kako se ova stavka federalnog Zakona o policijskim službenicima mogla protumačiti. Hice upozorenja ne smije ispaliti! U zakonu se posebno ističe kako se “fizička sila i palica ne koriste prema djeci, starijim osobama, onesposobljenim osobama, uključujući osobe koje su ozbiljno bolesne, kao ni prema ženama koje su očigledno trudne, osim ako te osobe izravno ugrožavaju život policijskog službenika ili drugih osoba”. Ukoliko “primijeni silu” u nekom slučaju, policajca čeka pisanje izvješća Odjelu za unutarnju kontrolu i onda slijedi provjera.

Što se tiče RS-a, tamo je zakon gotovo identičan onom u FBiH s nekoliko (važnih) dodataka. U RS-u policajac može ispaliti metak upozorenja, “ali samo ako bi to postiglo učinak odvraćanja ili odbijanja napada na policijskog službenika ili drugu osobu u cilju zaštite života”.

Karate, palica

Sredstva prisile, kao što su fizička sila, uključujući borilačke vještine, palica, sredstva za vezivanje, uređaj za prisilno zaustavljanje osoba ili vozila, kemijska sredstva, vatreno oružje, službeni psi, vodeni topovi, specijalna vozila te specijalne vrste oružja i eksplozivne naprave, policija može upotrijebiti “kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora te sprječavanje bijega”.

(Dnevni list)