
Iako je iseljavanje desetljećima obilježavalo hercegovačke krajeve, posljednjih godina sve se češće bilježe primjeri povratka obitelji iz inozemstva. Među sredinama u kojima je taj trend već vidljiv posebno se izdvaja Posušje, koje postaje sve privlačnije mladim obiteljima odlučnima budućnost graditi u rodnom kraju.
Da je riječ o konkretnom i mjerljivom trendu potvrđuju i podaci iz obrazovnog sustava. U razgovoru za Večernji list BiH, ravnatelj Osnovna škola Ivana Mažuranića Posušje Stipe Bešlić ističe kako je samo u ovoj školskoj godini upisano 23 djece povratnika iz dijaspore.
– Praktično cijeli jedan razred djece upisan je kroz svih devet razreda osnovne škole – 21 učenik u prvom polugodištu te još dvoje na početku drugog – navodi Bešlić, dodajući kako su to iznimno ohrabrujući pokazatelji, ne samo za Posušje nego i za širu zajednicu.
Djeca koja dolaze iz obrazovnih sustava Njemačke, Austrije i drugih europskih zemalja uglavnom se brzo prilagođavaju. Ravnatelj naglašava kako su u toj dobi učenici izuzetno fleksibilni, a veliku ulogu ima i podrška njihovih vršnjaka.
– Ako se pojave manje poteškoće u izgovoru ili čitanju, djeca rade s pedagozima i to se u vrlo kratkom roku ispravi – kaže Bešlić. Posebno brzo se uklapaju ona djeca koja su dio školovanja već ranije provela u Posušju, zatim nekoliko godina boravila u inozemstvu, pa se ponovno vratila.
Kako povratak izgleda u praksi, svjedoči i primjer peteročlane obitelji koja se nakon deset godina života u Njemačkoj nedavno vratila u Posušje. Otac obitelji ističe kako odluka nije donesena preko noći, ali je osjećaj da inozemstvo više nije dom bio presudan.
– Njemačka se promijenila, i po pitanju sigurnosti i načina života. Iako smo imali dobre poslove, shvatili smo da želimo da nam djeca odrastaju ovdje – kaže. Dodatni poticaj za povratak bila je i činjenica da jedno dijete nije imalo adekvatnu podršku u školskom sustavu, dok su u Posušju, ističe, osjetili razumijevanje i empatiju.
Posebnu zahvalu upućuje nastavnom osoblju Osnovne škole Ivana Mažuranića, ravnatelju, učiteljima i pedagozima, naglašavajući kako su se djeca toliko dobro uklopila da povratak u dijasporu više uopće ne spominju.
Ipak, povratnici upozoravaju i na izazove. Jedan od njih je manjak sadržaja za najmlađe.
– Djeca traže bazen, igraonicu, park. Osim nekoliko kafića s igraonicama, nemamo puno izbora. Bilo bi dobro da se, uz gradnju zgrada, više ulaže i u javne prostore za djecu – poručuje otac.
Povratak obitelji iz dijaspore već ostavlja trag na demografskoj slici. Zapadnohercegovačka županija jedna je od rijetkih u Federaciji BiH s kontinuirano pozitivnim prirodnim prirastom. Prema podacima Federalni zavod za statistiku, u studenome je u ovoj županiji rođeno 67 djece, dok je umrlo 50 osoba, što je svrstava među demografski najstabilnije dijelove zemlje.
Iako je još rano govoriti o masovnom povratku, primjeri iz Posušja pokazuju da povratak iz dijaspore više nije iznimka, nego sve češća i realna životna odluka. Ključno pitanje ostaje kako dodatno unaprijediti uvjete za mlade obitelji, kako bi se ovaj pozitivan trend ne samo zadržao, nego i ojačao u godinama koje dolaze.