Vojislav Šešelj osuđen je na deset godina zatvora, ali, kako je rekao sudac Theodor Meron, već je odslužio desetogodišnju kaznu zatvora zbog vremena provedenog u pritvoru.

Šešelj je proglašen krivim po tri točke optužnice za progon, deportacije i druga nečovječna djela.

”Šešeljeva je kazna odslužena i uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru MKSJ i odbija žalbu optužbe u svim drugima aspektima”, kazao je Meron te istaknuo kako je žalba tužiteljstva u odnosu na poticanje za zločine prihvaćena.

Podsjećamo, Sudsko vijeće Haaškog tribunala je 31. ožujka 2016. godine oslobodilo Šešelja po svih devet točaka optužnice, koja ga je teretila za udruženi zločinački poduhvat, zločine protiv čovječnosti, ubojstva, kršenja običaja rata, govor mržnje, deportaciju i druge zločine protiv Hrvata i muslimana u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini.

Haško je tužiteljstvo zatražilo poništenje oslobađajuće presude zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koje je, prema žalbi tužitelja, unatoč obilju dokaza u presudi donijelo “zapanjujući zaključak” da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata. Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj zločinačkom pothvatu, prevođenom srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te je tako poticao na zločine te stoga traži da se Šešelja osudi na 28 godina zatvora ili da se naloži ponavljanje suđenja.

Raspravno vijeće ICTY-ja većinom glasova oslobodilo je 31. ožujka 2016. Šešelja po svim točkama optužnice, zaključivši da je plan stvaranja Velike Srbije bio politički projekt, a ne kazneno djelo. Vijeće je također tada zaključilo da nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe nego je moguće da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba. Vijeće je također zaključilo da “propaganda nacionalističke ideologije” nije sama po sebi zločin. Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu a oni koji jesu bili huškački – nisu rezultirali progonom. Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Miloševićem jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bio obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.