Dana 18. studenoga navršavaju se 23 godine od pada Grada heroja, lomitelja srbočetničke sile zla. Tog dana Hrvatska je zanijemila, svijet prekrio oči, a Vukovarci ostali sami, bez ičega i ikoga. Nisu se predali ili bili slomljeni. Jednostavno su ostali bez snage, bez oružja, bez Grada. Ostali su u Gradu i s Gradom, ustvari ostali su na mjestu gdje je nekad bio grad. Bili su sami kada je počeo krvavi pir.

Tri dana je trajao taj ples zla na mjestu gdje je nekada bio Grad. Užas koji se izlio bio je takav da i danas nakon 23 godine ledi krv u žilama i ostavlja mučan osjećaj. Ipak, Grad se izdigao iz pepela, sada ponovo stoji neki novi Vukovar, sa svojim ranama, strahovima, morama, nemirima. A kako reče Siniša Glavašević, grad su ljudi. Da, grad su ljudi oni živi, ali još više oni kojih nema, čija imena stoje u spomendanu, na spomenicima. Oni bdiju nad gradom, oni svojom svjetlošću razgone sile tame, sile mržnje i osvete.

Vukovar je danas ranjen, tužan i umoran, ali istovremeno ponosan i čvrst. Njegovi Heroji su i danas skromni ljudi iz Borova, Sajmišta, Lušca… kao da ni sami ne vjeruju dok pričaju kako su se borili s armijom, zločinačkom armijom.

Dragi čitatelji, molimo Vas u čast tih ljudi, tih Heroja, toga grada, Blage Zadre… večeras upalimo svijeće i zašutimo, ugasimo i stišajmo glazbu i sjetimo se Vukovara. Ispričajmo mladima što se dogodilo. Upalimo svijeće na svojim prozorima, u ulici Blage Zadre, kod križa, ili gdje god tko može, ali nemojmo zaboraviti ovaj datum i ovaj Grad. Neka priča o Vukovaru i Herojima Vukovara živi u sjećanju nas i naše djece i djece naše djece.

grude-online.info