Samo od 20. listopada do 11. studenoga u BiH je zatvoreno 135 tvrtki. Od dućana do agencija za prodaju nekretnina, sve ono što nije bilo rentabilno, zatvoreno je, a to je sa sobom povuklo i ukidanje brojnih radnih mjesta, slanje ljudi na zavode za zapošljavanje ili, pak, u inozemstvo gdje planiraju svoj novi početak, piše Večernji list BiH.

Iako je jasno da na tržištu opstaju najjači, ova kriza zadaje višestruke udarce i teško je reći gdje je svemu kraj, stoga ni najjači nisu sigurni u svoj opstanak. Posljednja godina kada smo imali jasnu sliku svega je 2019., koja u ekonomskim okvirima danas djeluje daleko iza nas, a iako je kroz protekle skoro dvije godine bilo potrage za rješenjima koja bi olakšala situaciju gospodarstvu, pod pritiscima zdravstvene, gospodarske i energetske krize sve djeluje nedovoljno.

Loša percepcija

Tvrtke se brže zatvaraju, stanovništvo zbog straha manje troši pa nema stalnih ekonomskih kretanja, a sveukupni dojam je da je ova zemlja na rubu siromaštva i malo nedostaje da se potpuno ne potopi ovaj brod na koji smo svi koji živimo u ovoj zemlji ukrcani.

Nedavno je predsjednik Gospodarske komore Federacije BiH Mirsad Jašarspahić istaknuo da je svaka tvrtka bitna za ekonomiju, a svako zatvaranje upozorenje te je pozvao donositelje odluka da se jače angažiraju u potpori gospodarstvu.

Njegov savjet je uvesti registar parafiskalnih nameta koji mnoge stvari kompliciraju. Svima je, naime, jasno da je BiH među rekorderima kada su u pitanju takvi nameti u Europi, međutim, njihovo ukidanje sporo se odvija. U RS-u su neke parafiskalne namete i ukinuli, što je potvrdio i predsjednik Unije poslodavaca Saša Trivić, ali je pitanje koliko je to dovoljno da se sačuvaju tvrtke i obrti. – Ove godine smo dogovorili ukidanje nekih parafiskalnih nameta i smanjenje oporezivanja rada, međutim, ovo sve nije dovoljno ako smo mi kao poslodavci slabo sposobni organizirati posao. Ono što je po meni najveći problem jest što općenito u društvu postoji loša percepcija poslodavca i malo ljudi se ide baviti privatnim biznisom – kazao je Trivić. Nažalost, BiH nikad nije bila ni približno snažna zemlja da se donekle može oduprijeti krizama, već se uglavnom prate zbivanja na svjetskoj razini i ono što veliki igrači diktiraju. Ni proizvodnju hrane, za koju imamo mogućnost, nismo podignuli na razinu da barem tu ne ovisimo o svjetskim kretanjima.

Ovih dana Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka objavile su izvješće koje kaže da su protupandemijske mjere u cijelom svijetu bile veliki trošak za društvo, izravno i neizravno. BiH je, primjerice, najviše trpjela zbog stanja u razvijenijim državama, a iz svega se da iščitati da bi BiH bila potpuno potopljena da je ušla u još neki totalni lockdown nakon ožujka i travnja 2020. – Siromašne zemlje su pretrpjele i gospodarski udarac zbog prestanka proizvodnje u bogatijim državama, jer sirovine i polusirovine više nitko nije kupovao te im je drastično pala cijena. Ono što su bogatije države radile da zaštite svoje stanovništvo, najteže se odrazilo na siromašnije zemlje. Osim što su bogatima njihove države kao kompenzaciju za zabrane rada i zatvaranje davale financijska sredstva, oni su imali i više ušteđevine iz ranijih razdoblja, što siromašni sebi nisu mogli priuštiti. Pandemija i protupandemijske mjere su u mnogo čemu zaustavile globalni napredak u borbi protiv siromaštva pa tako i u zdravstvenoj zaštiti – navodi se, među ostalim, u izvješću.

Je li oporavak moguć?

Dugo vremena će trebati za potpuni oporavak. Za zemlje poput BiH pitanje je hoće li on biti ikad dostižan. I nije ovo jedna pesimistična najava nego samo iščitavanje činjenica, jer niti smo se oporavili od rata, niti smo se oporavili od velike recesije, a zateklo nas je nešto novo na što nemamo nikakav utjecaj. Čak i globalne sile koje se prve izvlače iz raznih vrsta kriza taman kad krenu putem oporavka dožive novi šok, bilo da je neki potres na zdravstvenom ili pak na energetskom tržištu.

Makroekonomski analitičar Faruk Hadžić ističe da se u BiH kao namjerno zaboravlja ključne probleme, a to su izumiranje i iseljavanje ovdašnjih ljudi. Uz te probleme, radno sposobnih sve je manje, umirovljenika sve više. Ako se hitno ne pronađu neka rješenja, bez stalnog motrenja što će Europa i svijet povući pa da i mi napravimo slično, Bosni i Hercegovini se ne piše dobro.