Prošle godine javnost cijele regije ostala je u šoku kad je objavljeno kako je u selu Draganić, nadomak Karlovca, jedna obitelj 36-godišnjeg državljanina BiH držala kao roba.

U 2017. u Europi, nadomak Zagreba, Rasim je bio rob. Klasični rob. I dok klasični oblici ropstva odjeknu kao bomba u javnosti, moderno ropstvo je ono što se svakodnevno događa oko nas.

Od 3,5 milijuna građana, koliko ih prema posljednjem popisu ima BiH, njih 12.000 živi u uvjetima modernog ropstva, piše Večernji list BiH.

U kandžama robovlasnika

Organizacija za zaštitu ljudskih prava “Walk Free” na listi od ukupno 167 zemalja BiH svrstava na 98. mjesto globalnoga indeksa ropstva, a prema mišljenju stručnjaka, u BiH je ta slika čak i mnogo lošija nego što te analize pokazuju.

Termin modernog ropstva korišten u ovom izvješću odnosi se na pojavu kada jedna osoba posjeduje i upravlja drugom osobom na način koji je značajno lišen njezinih individualnih sloboda, s namjerom eksploatacije te osobe iskorištavanjem, upravljanjem, profitom, transferom ili uklanjanjem.

Postoje različite terminologije kako bi se opisali moderni oblici ropstva – one uključuju i klasično značenje ropstva, ali i novije koncepte, kao što su trgovina ljudima, prisilni rad, “robovanje” dugovima, prisilni i servilni brakovi, kao i prodaja i iskorištavanja djece. Sve nabrojene kriminalne aktivnosti imaju zajedničke osobine.

Moderno ropstvo u BiH duboko je ukorijenjen problem koji nadležni javnosti često žele prikazati kao nekoliko izoliranih slučajeva koji su statistički zanemarivi. Uz neizdrživu socijalno-ekonomsku situaciju, ljudi koji su primorani zbog vlastite egzistencije obavljati bilo kakve poslove često upadnu u kandže modernih robovlasnika.

Budu namamljeni u zamku “poslodavaca” koji im oduzmu dokumente, primoraju ih da rade besplatno te im uskraćuju slobodu kretanja prijetnjama, ucjenama i drugim perfidnim metodama, ali nekada ih iskoriste i vrbuju i članovi vlastite obitelji.

Slike s terena

Mislim da je u BiH mnogo više robova nego što ova analiza pokazuje jer mi koji radimo na terenu i s ljudskim pravima najbolje vidimo kako je riječ o velikom broju ljudi, kazao je medijima Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava, i dodao kako je u BiH ovakvo stanje polulegalno.

Ljudi koji rade na građevini, sezonski radnici, poljoprivredni radnici uglavnom su žrtve prisilnog, neplaćenog rada i modernog ropstva, koji rade bez radnoga staža, godišnjeg odmora i gotovo ikakvih prava. Za ovakvu situaciju nije kriva samo BiH nego i europske institucije jer se sve ovo odvija pred očima Europe, a čak i u zemljama EU ima slučajeva modernog ropstva, kazao je i dodao da će biti potrebna desetljeća da se takvo stanje promijeni, navodi Večernjak.