“Jučer je bilo ježenje i smijeh koji grca utrobu. Jučer je bila kava u podne na koju su mislili da dolaze par očiju najbližih, a došli su na vjenčanje. Jučer je dvoje dobilo obavijest da u podne budu na Viberu, jer u zemlji nisu bili, a bili su na vjenčanju. Jučer je nebo bilo škakljivi stiropor čija zrnca šampitaste radosti padaju po cijelom svijetu. Jutros je preminula baba Lekusa i život je upravo i jedino to. Tobogan grlenog smijeha i plača iz želuca. Pričekala me. Da budem najsretnija. Sjela je na ćošak kreveta i odjavila se zauvijek. Moj je život još jednom potvrdio da ga režiraju neki prokleto dobri režiseri. A život je upravo i jedino, samo to. Shvatiti prolaznost, disati smrtnost, biti zrnce prašine koje nije tu svojom voljom niti će istom prestati biti. Ali sve između je vrijeme koje čeka da se odživi”, napisala je uz fotografije te zaključila uz Balaševićeve stihove – “Ne bije nas džabe glas”…