Vjerujemo kako mnogi od vas nikada nisu čuli za Cvitana Viteza Galića iz Gorice. Pošto smatramo da on zaslužuje čak i naziv neke od glavnih ulica u Grudama, odlučili smo da vam prenesemo nekoliko crtica o ovom zrakoplovnom asu, kojemu je na današnji dan godišnjica smrti…

Cvitan Galić rođen je 29. studenoga 1909. u selu Gorica kod Gruda, u današnjoj Bosni i Hercegovini u obitelji s devetero djece. Osnovnu školu završio je u Sovićima, a od 1927. živi kod strica liječnika u Stocu, te radi kao mlinar i mehaničar. Uskoro ulazi u pješaštvo Kraljevske jugoslavenske vojske u Posušju. Kao izvrsnom učeniku u vojnoj školi, odobrava mu se molba za premještaj u zrakoplovstvo. Zrakoplovnu školu u Mostaru završava odličnim uspjehom u 7. zrakoplovnom puku prosinca 1930. 1932., nakon službe u Skopju, zbog pokazane sposobnosti, primljen je u lovačku zrakoplovnu školu u Zemunu, gdje završava obuku gađanja za zračnu borbu. Radi i kao nastavnik letenja. Lovački zrakoplovac postaje 1. kolovoza 1935.

Vjenčao se s Anom Vocel 29. ožujka 1937. U Zemunu je izgradio malu obiteljsku kuću, koja je poslije Drugog svjetskog rata konfiscirana. Imao je i dvije kćeri, a obje umiru u prvoj godini života. Njegova vojna karijera obilježena je i čestim sukobima sa srpskim časnicima s kojima je dolazio u sukob zbog svog naglašenog hrvatstva.

Drugi svjetski rat

Travanjski rat zatekao ga je kao narednika zrakoplovca na pomoćnome uzletištu Kosor kod Mostara. Tada radi u 3. pilotskoj školi Ratnog vazduhoplovstva vojske Kraljevine Jugoslavije. Po izbijanju Travanjskoga rata zrakoplovom prelijeće na uzletište kod Sinja te se stavlja na raspolaganje Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Dobrovoljno pristupa Hrvatskoj zrakoplovnoj legiji gdje je raspoređen u 4. zrakoplovnu lovačku skupinu. Odlazi na specijalnu izobrazbu u Fürth kraj Nürnberga u Njemačkoj. Nakon školovanja 28. rujna 1941. pridružuje se 10. lovačkom jatu (4. lovačke skupine Hrvatske zrakoplovne legije).

Njegova jedinica poslana je na južni sektor Istočnog bojišta. Prvu pobjedu ostvario je krajem studenoga iste godine. Veliku pobjedu postiže zastavnik Galić 17. travnja 1942. obaranjem tada najboljeg sovjetskog lovačkog zrakoplova MIG-3. U to vrijeme jato postiže svoju 50. pobjedu, a 21. lipnja izvršen je tisućiti let protiv neprijatelja. Cijeli domovinski tisak i radio zabilježili su taj podatak. Početkom srpnja iste godine jato je opremljeno najsuvremenijim lovačkim zrakoplovima Messerschmitt Bf 109 G (G – Gustav), što je bio dokaz da Nijemci cijene sposobnost naših zrakoplovaca. Galić 1. kolovoza 1942. obara sovjetski lovački zrakoplov najnovijeg tipa, a tijekom istoga mjeseca još tri neprijateljska zrakoplova. Broj svih pobjeda Skupine Džal popeo se na 100 priznatih zračnih pobjeda. Tijekom rujna Galić obara još četiri sovjetska zrakoplova. U borbama je njegov zrakoplov dobio više pogodaka od sovjetskih lovaca. Vješto manevrirajući i leteći maksimalnom brzinom, uspio je pobjeći iz borbe. Pobjede se nižu sve više tijekom nastupajućih mjeseci, te su 25. listopada hrvatski zrakoplovci zabilježili već 150. zračnu pobjedu.

Konačno hrvatski zrakoplovci dolaze 22. prosinca 1942. pred sam Božić u Zagreb na zasluženi odmor. Bilanca bilježi da su u 3000 borbenih letova ostvarili 164 pobjede, uz gubitak šest pilota. Najuspješniji as Skupine Džal postao je tada poručnik Cvitan Galić koji je u 407 letova postigao 29 priznatih pobjeda. U domovini je odlikovan Željeznim trolistom III stupnja s hrastovim grančicama, a odlikovalo ga je i njemačko zapovjedništvo Željeznim križem II. i I. stupnja. Za vrijeme zasluženoga odmora novinari su salijetali poručnika Galića gotovo danomice. Kratko vrijeme obavljao je u I. zrakoplovnoj skupini Prve zrakoplovne luke u Zagrebu na uzletištu Borongaj dužnost zapovjednika zrakoplovnog jata.

Većina hrvatskih zrakoplovaca sredinom veljače 1943. godine nalazi se na Krimu i nastavlja djelovanje s uzletišta na Kerču. Ubrzo poručnik Galić postiže u travnju svoju 32. pobjedu. Za dotadašnje uspjehe dodijeljen mu je Njemački križ u zlatu. Uskoro dobiva takmaca u mladom zrakoplovcu, poručniku Mati Dukovcu koji je u 22 dana oborio čak 13 sovjetskih zrakoplova. Događali su se i gubici u jatu, ali poručnik Galić postiže još 5 pobjeda. Po prvi puta je oborio i jedan lovački zrakoplov engleske proizvodnje Spitfire sa sovjetskim pilotom. Saveznici su slali raznim kanalima svoje lovačke zrakoplove jer je sovjetsko zrakoplovsto znatno oslabilo. Svoje posljednje zračne pobjede Galić postiže 5. lipnja 1943. kada u jednom danu obara dva najnovija sovjetska lovačka zrakoplova. Pod utjecajem sovjetske promidžbe bilo je i nekoliko prebjega naših zrakoplovaca zbog čega je smijenjen potpukovnik Franjo Džal. No, novim zapovjednikom bojnoga zrakoplovstva NDH postaje 19. rujna 1943. pukovnik Adalbert Rogulja koji unapređuje Franju Džala u čin pukovnika i vraća ga na prijašnju dužnost.

Nazad u Hrvatskoj

Veterane lovačke skupine Džal Stožer bojnoga zrakoplovstva NDH povlači na novu dužnost u domovini. Oni najbolji postaju zapovjednicima lovačkih jata u NDH, kao i instruktori u zrakoplovnim školama. Svoju karijeru bojišnoga pilota lovca završio je poručnik Cvitan Galić s 38 priznatih i 7 nepriznatih pobjeda, koje je ostvario u 439 borbenih letova. U Zagrebu, na uzletištu Borongaj, smjestilo se 11. lovačko jato u 1. Zračnoj luci. Zbog velikog gubitka njemačkih lovačkih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 G-10 hrvatsko bojno zrakoplovstvo dobilo je krajem 1943. i početkom 1944. znatno slabije francuske lovačke zrakoplove Morane Saulnier MS 406, koje su njemačke snage zarobile od Francuza. S njima su stvorena nova jata sa zrakoplovcima, veteranima istočnog bojišta. Cvitan Galić dobiva čin natporučnika, neprekidno je u opasnosti da se na njegovu zrakoplovu izvrši diverzija na uzletištu Borongaj koje je bilo povezano s podzemljem i partizanskim pokretom otpora. Sve te akcije vodio je zapovjednik 19. promidžbenog jata nadsatnik Ivan Cvenček koji je otkriven pri padu NDH. Iz kojih je razloga natporučnik Cvitan Galić upućen na pomoćno uzletište Zalužani kraj Banja Luke nije ni danas jasno. Galić je bio određen zapovjednikom 23. lovačkog jata 5. zrakoplovne luke Banja Luka koje je štitilo područje pod nadzorom spomenute luke, te izviđalo i djelovalo po partizanskim položajima.

Zbog velike važnosti ishoda rata na Balkanskom poluotoku zrakoplovne snage Velike Britanije često su bombardirale ciljeve na području NDH. U mnogim eskadrilama lovačkih zrakoplova letjeli su srpski piloti koji su se kao četničke formacije prebacili u Kairo. U prvih nekoliko mjeseci 1944. iznad područja bivše Jugoslavije zrakoplovne snage RAF-a (Kraljevsko zrakoplovstvo Velike Britanije) započele su niz operacija uz podršku partizana. U tim akcijama bombardiranja, mitraljiranja i opskrbe partizana zračnim putom posebno su angažirane postrojbe DAF-a (Desert Air Force). Na pomoćnom uzletištu u Zalužanima prikupilo se četrdesetak njemačkih i hrvatskih zrakoplova kojima se namjeravalo napasti partizanske linije opskrbe i komunikacija. Zbog izdaje i špijunaže eskadron 2. SAAF (2. eskadrila Južnoafričkoga zrakoplovstva) izvela je iznenadni napad zrakoplovima Spitfire i oborila se na nekamuflirane stajaće hrvatske zrakoplove na uzletištu Zalužani – svaki zrakoplov izbacuje po dvije bombe od po 200 kg. Natporučnik Cvitan Galić pokušao je uzletjeti svojom Moranom i stupiti u borbu. Jedna od bomba pala je uza sam njegov zrakoplov u kojemu je već sjedio – zrakoplov je raznesen, izgorio u plamenu, zajedno s proglašenim hrvatskim vitezom, junakom istočnoga bojišta Cvitanom Galićem. Tijelo natporučnika Cvitana Galića prevezeno je u Zagreb i pokopano je 8. travnja 1944. na Mirogoju. Nad otvorenim grobom oproštajni govor održao je zapovjednik bojnoga zrakoplovstva NDH pukovnik Adalbert Rogulja. Posmrtno je Galić promaknut u čin zrakoplovnoga satnika, a odlikovan je i Zlatnom kolajnom poglavnika Ante Pavelića za hrabrost, s pravom na naslov viteza. Cvitan Galić bio je šesti Hrvat tim naslovom. Po dolasku partizanskih vlasti u Zagreb grob mu je preoran, kao i svih ostalih hrvatskih vojnika na Mirogoju, tako da se danas tek naslućuje mjesto ukopa. Zapovjednik pukovnik Franjo Džal obješen je u Beogradu, mnogi su asovi piloti strijeljani, a neki osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.

Više o Cvitanu Galiću možete pročitati na wikipedia.