Prije deset godina krenula je ideja o okupljanju svih Tolića koji vuku korijene iz tog malog zaseoka iznad Gruda, a ovu se subotu 12. kolovoza, 11. put zaredom, sastalo dvjestotinjak ljudi svih dobnih skupina, od onih koji još nisu naučili ni hodati do starih koji su u neka davna vremena živjeli u tom okruženju.

“Zahvalni budimo za svoj korijen, pleme, roditelje, kuću, djecu, sadašnjost i budućnost. Poimence i zajednički zahvalimo i molimo. Kad se vi sjetite i usporedite živote svojih starih i pokojnih roditelja, didova i baka, neusporediv je njihov život s lakoćom našega. Zahvalimo Bogu što su, iako im je bilo teže i nezgodnije, ostali uspravni i ispravni. Pa i u našem vremenu može se biti takav, s Gospodinom i u Gospodinu. Onda smo i bliži jedni drugima”, poručio je na početku svete mise na Starom Zorića groblju grudski župnik fra Stanko Pavlović koji je predvodio molitvu za sve preminule Toliće koji počivaju na tom i svim grobljima svijeta, kao i za sve poginule i nestale u ratovima prošlog stoljeća.

Slavlje je, po običaju, nastavljeno u središtu sela Jazvinki ručkom i okrjepom. “Tu je meni govorijo ćaća” geslo je Tolića susreta koji se iz godine u godinu okupljaju u subotu pred Veliku Gospu.

“Od jedne kuće u Tolića koji ovdje živimo, moja žena Mira i ja, nas ovdje svake godine dođe 150-200 Tolića iz Vrućica, Zagreba, Rijeke, Njemačke, tu su i Spajići. To je nešto prekrasno i nezaboravno”, rekao je Jerko Tolić-Ćišić, predsjednik organizacijskog odbora Tolića susreta.

Na Rankovoj ledini u popodnevnim satima momci, žene i djeca zaigrali su pokoju partiju nogometa, potezali konop i skakali u dalj, a večer je, uz bacanje kamena s ramena, bila rezervirana za tombolu, pjesmu, ples i tradicionalne gangu, gusle i diple.

“I ove su godine bili naši gangaši, prvi je put bio Željko Keža na guslama, kaže čovjek da je fenomenalno. Mate Tičarević na diplama bio je i dosad nekoliko puta, to je naš susjed s Posuškog Graca, gangaši od Jelića i Ćire, Mile Sesar, Bujica, Srećko i njihova ekipa koji su svake godine s nama od prvih susreta”, dodao je Jerko Tolić-Ćišić.

Uz tamburaški sastav Stari fenjer Tolići su dočekali ponoć, vatromet i paljenje svitnjaka. Malo selo u kamenu je, zahvaljujući susretima, oživjelo. I ne samo na sam dan manifestacije, nego i inače. Sve je više onih koji obnavljaju djedovinu.

“Kad su počeli prvi susreti, kad nas se spontano okupilo par momaka ovdje da bismo nešto pokrenuli, bio je tu među prvima Zdenko Tolić-Jurkić koji je s bratom Ivicom prvi počeo obnavljati kuću, poslije su za njima krenuli i drugi. Brnadušića kuća se 2012. urušila od snijega, sad je obnovljena i fugirana, novi je krov. Obnovljene su kuće i Bajilovića, Karamatušića, Dudića, Antarovića, Begušića, Škadije, Matejića… Nema kuće koje nisu obnovljene, možda jedna-dvije. Ali da nije bilo Tolića susreta, ne bi se sve to dogodilo. Bilo je i silne djece Brnadušića koja su tek prohodala, ništa im nije bilo teško”, rekao je Jerko i poručio:

“Mi ćemo nastojati i dogodine, ako Bog da zdravlja, da se sastanemo ovako, možda i u još većem broju!”