“Sve ima svoje razloge. Svaka odluka, svaki ishod… Od svega učimo. Važno je samo na koji način ćemo usvojiti stečeno znanje. Bitno mi je da uvijek težim ka tome da nikome loše ne učinim. Uvijek kažem, neka je sve na moju štetu. Lakše podnosim”, govori ovogodišnja sudionica “Zvezda Granda” Antonija Čerkez u intervjuu za Nova.rs.

Ovogodišnja sudionica glazbenog natjecanja „Zvezde Granda“, Antonija Čerkez iz Hercegovine, protekle subote istakla se po svojim izvedbama, stasu i glasu. Samo jedno pojavljivanje na velikoj „grandovoj“ sceni bilo je dovoljno da je narod zapazi, a i našoj ekipi da porazgovaramo s njom.

U intervjuu za Nova.rs Antonija otkriva kakvu je tremu imala od članova žirija, kakav je Dragan Stojković Bosanac kao mentor, a dotakla se i nastupa, neprijatnih situacija, mišljenja o estradi i drugih tema.

Kako si došla na ideju da se prijaviš za natjecanje „Zvezde Granda“?

„Da ti najiskrenija budem, sasvim slučajno. Inače sam dosta spontana po naravi. Najviše me je možda potaknulo na tu odluku to što moji roditelji već godinama neprestano prate emisiju. Poželjela sam da me gledaju na TV-u kao sve ostale kandidate u nadi da ću ih učiniti ponosnima.“

Da li si se nekada oprobala u još nekom natjecanju?

„Nikad. Ovo je moje prvo takvo iskustvo.“

Da li je u tebi postojala doza straha kada si stala pred stručni žiri?

„Naravno da jeste. Dolazim iz malog mjesta i taj prvi korak, kad sam stala na pozornicu, bio je za mene velika stvar. Još na probi mi je bilo nezamislivo. Ja tako mala, pred tako velikim imenima. Govorila sam sebi: „Ajde možeš ti to, sve isto kao na probi, samo će tu još biti par glavica i to je to“. Tako sam se tješila (smijeh).“

Čijih komentara si se najviše plašila?

„Teško je reći. Plašila sam se loših komentara sa svih strana. Valjda to ide tako kad cijeniš nekoga i kad ti je stalo.“

Kakvo mišljenje imaš o svom mentoru Bosancu?

„Boske je legenda. Neizmjerno ga cijenim kao glazbenika, a prije svega kao čovjeka. Odmah je zauzeo ulogu i dokazao mi da sam upravo tamo gdje trebam biti. Pokazao je da je uz mene i to mi je najvažnije.“

Kakva su ti očekivanja od natjecanja, koji je tvoj cilj?

„Najvažnije mi je da dam sve od sebe, pa dokle god ja došla. Drago bi mi bilo, naravno, da idem do kraja, kao i svim natjecateljima. Ove godine su mi nekako svi super. Neka nam je sa srećom svima.“

Kakvo je generalno tvoje mišljenje o estradi?

„Hajdemo reci da sam tek sada kročila u te vode pa ne mogu odmah dati neki valjan odgovor. Nek prođe malo vremena da osjetim kako se diše.“

Jesi li spremna da se suočiš s velikom dozom ljubomore, zavisti i smicalica u estradnom poslu budući da je to ono što prvo prevladava u tom poslu?

„Otkako sam se počela baviti glazbom, susrećem se s tim. Navikla sam i na one dobre i na manje dobre komentare. Razumljivo je da se ne mogu svidjeti svima. Uvijek nastojim pozornost skretati samo na dobre. Ne bi bilo fer da se obazirem na loš komentar i da mu dajem preveliki značaj, kad pored njega ima puno vise onih ljepših. Samo da je pozitiva i sve je lakše u životu.“

Čiju karijeru pratiš i tko ti je idol?

„Nemam nikog određenog. Volim i slušam sve. Stranu, domaću… Od svega toga što pratim nastojim upiti po malo.”

Nastupaš li po klubovima i da li si nekada imala neprijatnih situacija kao brojne tvoje kolege koje su prisustvovale tučama, potezanjima pištolja i slično?

„Bilo je neprijatnih, naravno, ali hvala Bogu ništa od toga što ste naveli. Recimo, najčešće se dogodi susret s pijanim ljudima koji traže preveliku pažnju, vjerojatno nesvjesno. Ali eto… Bude neprijatno kada su, reklo bi se kod nas, „nedokazani“.

Kaješ li se zbog nekih stvari u životu?

„Ma život je igra koja nema reprizu. Sve ima svoje razloge. Svaka odluka, svaki ishod… Od svega učimo. Važno je samo na koji način ćemo usvojiti stečeno znanje. Bitno mi je da uvijek težim ka tome da nikome loše ne učinim. Uvijek kažem, neka je sve na moju štetu. Lakše podnosim. Ne bi bilo nešto u redu kad bi sve u životu bilo med i mleko. Volim onu staru: „Kad ide brzo i lako, pazi da ne ide naopako.“