Drugi vatikanski koncil uči da “biskupi, postavljeni od Duha Svetoga, nasljeđuju apostole kao pastiri duša i, zajedno s vrhovnim poglavarom i pod njegovom vlašću, imaju poslanje ovjekovječiti djelo Krista, vječnog pastira, dionika brige za sve Crkve, vršeći biskupsku službu, primljenu njihovim biskupskim ređenjem, u svemu što se odnosi na učiteljstvo i pastoralno upravljanje u dijelovima stada Gospodnjega koji su im dodijeljeni” (Christus Dominus, br. 2-3 ).

Jedan od konkretnih načina na koji biskupi ostvaruju tu službu „nastavljanja Kristova djela vršeći učiteljstvo i pastoralno upravljanje“ jest pastoralni pohod crkvenim zajednicama i ustanovama koje su dio „stada Gospodnjega“ njima povjerenog. Pastoralni pohod je stoga “autentično vrijeme milosti i poseban, doista jedinstven trenutak, kako bi se biskup susreo i razgovarao s vjernicima” (Pastores Gregis, br. 46).

Kanonsko pravo nalaže dijecezanskom biskupu da barem svakih pet godina osobno posjeti cijelu biskupiju (usp. kan. 396-398).

Stoga pastoralni pohod ima dvojaku svrhu: omogućiti biskupu da bude izravno informiran o konkretnim situacijama i prilikama u biskupiji te poduprijeti i ohrabriti sve vjernike da ispunjavaju svoje kršćanske dužnosti angažirajući se u crkvenom životu prema vlastitom pozivu i životnom izboru.

U pastoralnom pohodu biskup nije upravni inspektor, niti birokratski kontrolor, nego pastir koji vrši apostolsko djelovanje, odnosno to je pohod „poslanoga“ (apostola) koji uprisutnjuje Isusa Krista u kršćanskoj zajednici.

Biskupov pastoralni pohod imao je za cilj osnažiti jedinstvo i zajedništvo cijele biskupijske Crkve, kako bi zajednice prepoznale svoj poziv njegovati dragocjena dobra jedinstva i zajedništva, nadilazeći individualizme, partikularizme, rascjepkanosti i odvojenosti, tako prisutne – nažalost – i u crkvenim stvarnostima.

Pastoralnim pohodom zajednici biskup uprisutnjuje načelo i vidljivi temelj jedinstva partikularne Crkve. To će činiti promicanjem i poticanjem posjeta u bratskoj suradnji sa svećenicima i sa svima onima koji su pozvani prepoznati svoj poziv da žive u zajedništvu, ustrajni u odbijanju svake težnje prema zatvaranju i izolaciji.

Biskup Petar je boravio u Grudskom dekanatu, u župama Tihaljina, Ledinac, Grude, Raskrižje, Ružići, Gorica Sovići, Drinovci.

Biskup se u župnim zajednicama susreo s vjernicima, kao i različitim vjerničkim skupinama koje djeluju u župnim zajednicama, predstavnicima društvenog, kulturnog, obrazovnog i političkog života, te slavio euharistiju kao središnju točku i vrhunac pohoda određenoj župi.