“Što se tiče turističke sezone u Bosni i Hercegovini, može se vidjeti da smo u posljednje dvije godine dobili na ekspanziji turizma, ne samo u Hercegovini nego i u ostalim gradovima poput Sarajeva, Tuzle, Banjaluke… To se može vidjeti po broju turista koji dolaze iz trećih zemalja. S porastom turista dolaze i problemi za poslodavce, ugostitelje u uslužnim djelatnostima – hotelijeri, ugostitelji, restorani, kafići. Oni su bili suočeni s velikim problemom nedostatka radne snage, prvenstveno kada je riječ o profesionalnim kuharima, konobarima, recepcionerima, sobaricama…”, pojasnio je Raškaj.

– Povratak građevinara –

Podsjetio je da su zbog toga u Hercegovini primjenjivali i europski model skraćenog radnog vremena.

“Ili su bili primorani staviti ključ u bravu, ali srećom je postotak takvih ugostitelja mali. Činjenica je da pored uslužnih djelatnosti, nedostaje radnika i u trgovini, od vozača autobusa do vozača kamiona. Ohrabruje činjenica da se određeni broj bh. građana, koji su radili na građevini u Austriji i Njemačkoj, vratio u našu zemlju. Ove godine se lagano vidi i oporavak tržišta IT-a. Međutim, sada se traži manje novinara i medicinskog osoblja. Također, vidimo pad i kada je riječ o tekstilnoj i drvnoj industriji”, kazao je Raškaj.

Smatra da i dalje postoje bh. gradovi u kojima nedostaje radne snage u oblasti zdravstva.

“Međutim, sada možemo vidjeti da je veliki broj naših kvalitetnih liječnika odlučio ostati u Bosni i Hercegovini. Ima i onih koji su nakon završetka obrazovanja odlučili ostati u Bosni i Hercegovini, jer su i sami svjesni da i Njemačka nije ono što je bila prije par godina. Dakle, možemo reći da je naš zdravstveni sistem trenutno siguran. Dakle, vidimo određeni pomak vraćanje radne snage u Bosni i Hercegovini”, istakao je Raškaj.

– Tuzli nedostaje najviše radnika –

U situaciji u kojoj se Bosna i Hercegovina, baš kao i zemlje okruženja, suočava s manjkom radne snage, pitanje dolaska stranaca s Dalekog istoka posebno je aktualno.

“Trenutačno u Bosni i Hercegovini nedostaje oko 70.000 radnika. Imamo primjer Hrvatske gdje je bilo u planu izdavanje oko 100.000 radnih dozvola za strance, a izdato je oko 150.000. Dakle, vidimo da su te brojke i dalje velike. Na našem portalu, najviše snage nedostaje u Tuzlanskoj županiji, Hercegovačko-neretvanskoj, regija Banjaluke, kompletan bh. entitet Republika Srpska pa onda dolazi Županija Sarajevo”, naveo je Raškaj.

Kako je kazao, u nedostatku radne snage u Bosni i Hercegovini firme se odlučuju za radnu snagu iz Azije, Turske pa čak i Rusije.

“Imamo radnika iz Indije, Nepala, Pakistana, Mauricijusa i Filipina. Međutim, to nije radna snaga koja je prilagođena europskom tržištu. Ali po nekim spoznajama iz Hrvatske, Nepalci su se odlično pokazali kao radnici u poljoprivredi. Tu su i Filipinci koji su se u cijeloj regiji i u Njemačkoj pokazali kao kvalitetna radna snaga s poznavanjem engleskog jezika. Dakle, trebamo se više fokusirati na Nepal kada je riječ o poljoprivredi, a državljane Filipina možemo koristiti u svim sektorima”, izjavio je Raškaj.

– Ubrzati procedure –

Međutim, pojasnio je da se poslodavci u Bosni i Hercegovini, nakon što se odluče za uvoz radne snage, suočavaju s problemima u vezi s radnim dozvolama. Naime, izdavanje radnih dozvola traje jako dugo.

“Služba za poslove sa strancima zaista sporo radi na izdavanju tih dokumenata, a našim poslodavcima je to prijeko potrebno. Tu je još jedan problem koji bi se trebao regulirati. Služba za poslove sa strancima nije toliko regulirala i pročistila svoj zakon pa nam se dešava da poslodavci, koji i nađu radnike, imaju problem da ti radnici rade ovdje dva, tri mjeseca, a nakon toga s tom dozvolom idu raditi u Europsku uniju. To nije rješenje, taj Zakon se mora bolje regulirati pa da ti radnici s tom dozvolom mogu raditi jedino u Bosni i Hercegovini”, pojasnio je Raškaj za Anadolu.

Smatra da bi procedure oko uvoza radne snage trebale biti jednostavnije i brže.

“Došli smo u situaciju da smo primorani da uvozimo radnu snagu. Najviše bih volio da uvozimo radnu snagu iz Albanije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Srbije i Turske čiji radnici su se pokazali kao zaista kvalitetni”, rekao je Raškaj.

– Nove generacije –

Kako je kazao, u komunikaciji s poslodavcima, mogli su zaključiti da više visina plaće nije toliki problem.

“Novijim generacijama, onim koji dolaze na tržište rada, nije više sve u plaćama, oni žele više slobodnog vremena”, dodao je Raškaj.

Svakodnevno svjedočimo odlascima mlade kvalificirane radne snage, što dovodi do toga da u Bosni i Hercegovini ostaje sve manje ljudi, a time dolazi i do problema na tržištu rada.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini živi nešto više od pola milijuna mladih, u dobi od 19 do 29 godina. Nema preciznih podataka koliko ih je napustilo zemlju u proteklim godinama, međutim, istraživanja pokazuju da o privremenom ili trajnom odlasku razmišlja svaka druga mlada osoba.

Fenix-magazin/MMD/Anadolu