Prošle godine u ovo vrijeme pisali smo o Magdaleninoj petogodišnjoj teškoj borbi za život bez boli, veoma šturoj verziji onoga što su ona sama, ali i njezina mala obitelj morali proći sve dok nisu bili prisiljeni iznijeti svoju priču u javnost, piše Slobodna Dalmacija.

Tada se zakotrljala lavina dobrote diljem Hrvatske i šire te su “mali” ljudi ogromna srca svojim nesebičnim donacijama u gotovo rekordnom roku omogućili Magdaleni priliku da nakon toliko dugo vremena možda i ona napokon osjeti kako je to postojati bez razdirućih bolova.

I sve je krenulo u pravom smjeru; ona i njezin suprug uskoro su se uputili morima i cestama Sredozemlja prema Španjolskoj, točnije Malagi, gdje ju je preuzeo tim vrhunskih vaskularnih i ostalih kirurga te napravio svoj dio posla u abdomenu najbolje što je mogao.

Unatoč brutalnom postoperativnom oporavku, stvari su izgledale obećavajuće; jasno se vidjelo malo svjetlo na kraju dugog mračnog tunela; mogla je nakon toliko dugo vremena gotovo normalno sjesti, sada u avion, i brzo se vratiti svojoj kući.

Ovdje bi priča trebala imati svoj sretan završetak međutim život ponekad piše horore, a drugi dio ovog filma nastavio se ubrzo po povratku u domovinu

– Ubrzo nakon povratka iz Španjolske uvidjeli smo da postoji još jedan prethodno prikriveni, ali evidentno veliki problem koji je potjecao iz vrata i svakim danom postajao sve gori – govori nam njen suprug Saša.

Ne želeći ponovno izlaziti u javnost, djelomično možda i zbog straha od nerazumijevanja, odlučuju se za nastavak borbe u tišini, sami po tko zna koji put.

– Pošto smo nakon svega naravno htjeli izbjeći novo rezanje, a Magdaleni su iz dana u dan bolovi u tijelu sve više jačali ovisno o položajima glave, a druge tegobe se razvijale te smo iz Malage znali da postoji određeno suženje unutrašnje jugularne vene u vratu koje nije bilo za operativno liječenje, odlučili smo se u krugu najuže obitelji na podizanje najvećeg mogućeg kredita i pokušaj neoperativnog, konzervativnog, liječenja u Engleskoj – otkrio nam je.

U početku su postojali neki manji pomaci, ali ubrzo je postalo jasno da to ipak neće ići.

– Zbog složenosti stanja i ponovnog pogoršavanja simptoma, upućeni smo profesoru u Njemačkoj koji je prvi točno postavio abdominalne vaskularne dijagnoze u 6. mjesecu prošle godine – navodi, piše Slobodna Dalmacija

Iz Engleske, Saša preko Nizozemske odvodi svoju izmučenu suprugu u Njemačku, Leipzig, gdje profesor otkriva i povezuje da problemi zaista potječu iz vrata putem izglednih kompresija freničnih živaca koji upravljaju radom ošita (dijafragme), a koji onda dalje izmjereno stišće najveću venu u tijelu.

– Malo je reći da smo bili šokirani… – veli Saša.

Nije bilo vremena za pribrati se i procesuirati ova saznanja nego što bi se u narodu reklo ‘guraj dalje‘.Uslijedile su konzultacije, putovanja i pretrage a sve u cilju razmotavanja klupka užasa, očaja i nehumanih uvjeta života. Magdalena je izdržavala sve; nesnošljive bolove, razočaranja, nerazumijevanja; putovala i borila se kao rijetko tko, sve dok tijelo valjda nije reklo dosta.

– Doputovali smo jednu večer u 3. mjesecu ove godine u Aachen na dogovorene konzultacije s vaskularnim kirurgom rano ujutro. Na ulici ispred hotela, Magdalena je kolabirala jedva hvatajući zrak, a ja sam mislio da ću je izgubiti dok smo čekali vozilo hitne pomoći – ispričao nam je potreseni suprug.

Primljena je u sveučilišnu bolnicu i unatoč trudu vaskularnih specijalista, ne uspijevaju pronaći uzrok problema te je upućuju u neki od centara za rijetke bolesti.

Magdalenin horor od tada dobiva još jedno strašno lice, a to je uvijek prisutna kratkoća daha koja se sve češće pretvara u epizode doslovnog gušenja koje samo uporna masaža vratnih mišića uspijeva privremeno zaustaviti.

Prateći trag iz Leipziga te na prijedlog glavnog vaskularnog kirurga iz Malage i slovačke Udruge za Vaskularne Kompresivne Sindrome i Ehlers-Danlos [Asociácia Vaskulárnych Kompresívnych Syndrómov a Ehlers-Danlos] odlučuju se u nadi potražiti konačne odgovore kod neurokirurga u Barceloni s bogatim iskustvom u dijagnosticiranju i operativnom liječenju rijetkih slučajeva.

Njena majka i suprug nekako uspijevaju jedva pokretnu Magdalenu kamperom u tjedan dana prebaciti do Barcelone te nakon niza mukotrpnih pretraga dostupnih na samo nekoliko mjesta u svijetu, napokon je jasno potvrđena profesorova teorija o pritisnutim frenični živcima.

Osim ovoga gorućeg problema koji ako se ubrzo ne riješi prijeti završavanjem na respiratoru zbog s vremenom mogućeg oštećenja desnog, ali i lijevog živca i tada izvjesne paralize ošita, otkriveno je i par drugih stanja, poput sindroma vezane vrpce pri kojem je završetak leđne moždine koji bi trebao biti slobodan doslovno prikačen za strukture kralježnice, koji doprinose sveopćem užasu koji Magdalena živi.

Hoće li ova nesretna priča ipak dobiti koliko-toliko sretan završetak? To sada ponovno ovisi o dobroti svih vas.

Tim iskusnih torakalnih, vaskularnih i neurokirurga iz privatnih bolnica predložio je više skupih operacija i obaveznih postoperativnih neurorehabilitacija u etapama koje bi Magdaleni mogle donijeti spas.

Za kraj u potpunosti prenosimo riječi njenog suborca Saše:

– Zaista nije potrebno da bilo tko uplaćuje neke veće i velike iznose od 50, 100, 200 ili više eura, premda je prvog puta bilo puno takvih na čemu smo duboko i vječno zahvalni. Samo da svatko od velikog broja dobrih ljudi od srca da onoliko koliko je dovoljno za jednu običnu kavu. To je sve. Ja kao pripadnik radničke klase u potpunosti sam svjestan težine života i nikada ne bih tražio od nekoga da daje preko meni dobro znanih mogućnosti. Moja Magdalena sada je slomljena osoba, skoro posve nepokretna i mi je više ne možemo izvesti iz Barcelone bez da riskiramo njen život. Obično seljenje iz kućice u kućicu unutar jednog sezonski popunjenog kampa uzrokuje gušenje, a mi ju jedva uspijemo povratiti kada joj poplave usta..

Odlazak na hitnu je više mučenje nego neka pomoć jer tamo rade ljudi koji joj jednostavno ne znaju i ne mogu pomoći. Ali ovaj tim kirurga može i zna. Nude nam operaciju tu na licu mjesta za tjedan dana koja bi joj mogla riješiti najopasnije i najteže probleme. Stoga Vas sve iskreno i ponizno molim da ne skrenete pogled. Molim Vas bez srama jer moja Magdalena zaslužuje još jednu priliku za život. Ona je najsnažniji borac kojeg sam upoznao – poručio je Saša.

Ukupni okvirni iznos koji se prikuplja za sve četi planirane operacije u različitim vremenskim periodima te sve ostale prateće troškove liječenja i višemjesečnog života u Barceloni na vrhuncu ljetne turističke sezone je 140 tisuća eura, a cijena samih najhitnijih dekompresijskih operacija freničnih živaca, od kojih se prva može izvesti za sedam dana (sljedeći prvi mogući termin je tek za mjesec dana), i specijalnih neurorehabilitacija koje obavezno idu uz njih je 50 tisuća eura.

Sve uplate mogu ići na:

Magdalena Popović

HR4623400093113996512

PBZGHR2X (SWIFT/BIC)

OIB: 59956801203

Vinjani Gornji 279, 21260 Imotski