Hercegovina raspolaže iznimno vrijednim rijekama, močvarama, planinskim područjima, šumama i drugim prirodnim bogatstvima, ali njihova zaštita ne prati intenzitet razvoja turizma, energetike, gradnje i drugih gospodarskih djelatnosti. Upozorio je na to diplomirani biolog Marinko Dalmatin, predstavnik Ekološke udruge „Lijepa Naša“ Čapljina i urednik časopisa „Eko Hercegovina“, gostujući u programu Običnog radija.

Govoreći o trenutačnom stanju okoliša, Dalmatin je istaknuo kako je teško dati jednostavnu ocjenu, ali smatra da je na području Hercegovine vidljivo svojevrsno stagniranje u zaštiti prirode i okoliša.

Prema njegovim riječima, među najvećim problemima nalaze se klimatske promjene, onečišćenje rijeka, neuređeno gospodarenje otpadom, nekontrolirana gradnja te razvoj vjetroelektrana i solarnih elektrana bez dovoljno kvalitetnih stručnih analiza i nadzora.

Rijeke su izložene sve većem opterećenju

Posebno je upozorio na stanje hercegovačkih rijeka i izvorišta. Iako postoje institucije zadužene za praćenje kvalitete voda, problemi su, smatra Dalmatin, najvidljiviji na lokalnoj razini, gdje gradnja, ugostiteljski objekti, ribnjaci, otpadne vode i druge ljudske aktivnosti mijenjaju riječne ekosustave.

Kao jedan od primjera naveo je rijeku Trebižat, koja je tijekom ljetnih mjeseci izložena velikom broju posjetitelja i snažnom turističkom pritisku. Vodopad Kravica jedna je od najposjećenijih prirodnih znamenitosti u Hercegovini, ali se, upozorava Dalmatin, ne može promatrati odvojeno od uzvodnog i nizvodnog dijela rijeke.

Sve aktivnosti uz vodotok međusobno su povezane. Onečišćenje nastalo na jednome mjestu može utjecati na cijeli riječni sustav, njegovu biološku raznolikost i kvalitetu vode.

Zbog toga je, smatra, potrebno uspostaviti cjelovit sustav upravljanja Trebižatom, umjesto donošenja pojedinačnih odluka koje se odnose samo na određeni lokalitet.

Priroda ima granice koje se moraju poštovati

Razvoj turizma i zaštita prirode mogu se uskladiti, ali samo ako se utvrdi koliko određeni prostor stvarno može podnijeti.

Dalmatin naglašava kako svaki prirodni lokalitet ima svoj prihvatni kapacitet. Prevelik broj posjetitelja, vozila, ugostiteljskih sadržaja i drugih aktivnosti može ugroziti upravo one vrijednosti zbog kojih ljudi dolaze na to područje.

Održivi turizam, prema njegovim riječima, mora istodobno biti ekološki prihvatljiv, gospodarski opravdan i društveno koristan. Kada se prirodni prostor koristi bez poštovanja njegovih granica, više se ne može govoriti o održivom razvoju, nego o iskorištavanju prirodnih resursa.

Prije odobravanja novih sadržaja potrebno je procijeniti prirodne vrijednosti prostora, utvrditi njegov kapacitet te jasno odrediti koje su aktivnosti dopuštene, u kojem opsegu i tijekom kojega razdoblja.

Bez takvog pristupa kratkoročna gospodarska korist može dovesti u pitanje dugoročnu održivost cijelog područja.

Zelena energija ne smije se razvijati na račun prirode

Jedna od tema razgovora bio je i razvoj obnovljivih izvora energije. Dalmatin upozorava da se projekti vjetroelektrana i solarnih elektrana često predstavljaju kao ekološki prihvatljivi samo zato što proizvode energiju iz obnovljivih izvora.

Međutim, zelena energija ne može biti opravdanje za uništavanje prirodnih staništa, krčenje vegetacije, izgradnju pristupnih cesta i trajno mijenjanje krajolika.

Svaki ulazak u prirodni prostor ostavlja određene posljedice, zbog čega je prije realizacije projekta potrebno napraviti detaljan popis biljnih i životinjskih vrsta, procijeniti vrijednost staništa te predvidjeti mjere zaštite i naknade štete.

Dalmatin smatra da u pojedinim dijelovima Hercegovine ne postoje dovoljno uređeni zakonski i institucionalni okviri koji bi pratili ubrzani razvoj energetskih projekata. Posebno upozorava na nedostatak sustavnog praćenja utjecaja vjetroelektrana na ptice.

Nije, naglašava, cilj zaustaviti ulaganja, nego osigurati da se provode u skladu sa zakonima, stručnim pravilima i stvarnim stanjem na terenu.

Zaštićena područja ne smiju postojati samo na papiru

Poseban problem predstavljaju zaštićena područja kojima se, unatoč njihovu formalnom statusu, ne upravlja na odgovarajući način.

Dalmatin je podsjetio na parkove prirode Hutovo blato i Blidinje, osnovane devedesetih godina prošloga stoljeća. Smatra kako se prirodne vrijednosti tih područja danas ne štite i ne koriste onako kako bi trebalo.

Na pojedinim zaštićenim područjima prisutni su bespravna gradnja, neodgovarajuće odlaganje otpada i izostanak jasnih prostornih planova. Kada nisu precizno definirani izgled, namjena i dopuštena veličina objekata, prostor se razvija stihijski, bez poštovanja krajolika i prirodnog identiteta.

Zaštićeno područje mora imati jasnu upravljačku strukturu, plan upravljanja, stručne djelatnike, nadzor, čuvarsku službu i stabilno financiranje. Proglašavanje zaštite bez osiguranih sredstava i ljudi koji će se o prostoru brinuti ne donosi stvarne rezultate.

Takav prostor također mora biti temelj razvoja lokalne zajednice, a ne prepreka stanovništvu. Prirodne vrijednosti mogu stvarati prihode kroz održivi turizam, obrazovne sadržaje, istraživanja i lokalne proizvode, ali samo ako se njima upravlja dugoročno i odgovorno.

Različiti interesi moraju se uskladiti

Na rijekama i drugim vrijednim područjima često se preklapaju nadležnosti lokalnih zajednica, vodnih agencija, ribolovnih društava, turističkih organizacija, ugostitelja i uprava zaštićenih područja.

Bez jasnog plana upravljanja takva situacija stvara sukobe interesa. Jedni prostor koriste za turizam, drugi za ribolov, treći za izgradnju objekata, dok institucije zadužene za zaštitu voda i prirode često nemaju dovoljno učinkovit nadzor.

Dalmatin ističe kako se prostor mora promatrati kao cjelina. Nijedna institucija ili korisnik ne može upravljati samo jednim njegovim dijelom, a zanemariti posljedice koje određena aktivnost ima na ostale korisnike i prirodni sustav.

Studije utjecaja moraju se temeljiti na stanju na terenu

Dalmatin je kritizirao i način izrade pojedinih studija utjecaja na okoliš. Kao stručnjak koji sudjeluje u njihovu ocjenjivanju, upozorio je da se u dijelu studija koriste zastarjeli ili prepisani podatci, bez dovoljno terenskih istraživanja.

Takvi dokumenti, smatra, mogu sadržavati velik broj općih informacija, dok istodobno zanemaruju konkretne vrste, staništa, korisnike prostora i posljedice planiranoga zahvata.

Studija utjecaja na okoliš ne bi trebala biti formalnost koja se izrađuje samo kako bi projekt dobio potrebnu dozvolu. Njezina je svrha utvrditi stvarne rizike i propisati mjere kojima će se šteta spriječiti ili svesti na najmanju moguću mjeru.

Kao primjer naveo je infrastrukturne projekte tijekom kojih se uklanjaju velike površine šume i drugog raslinja. U takvim slučajevima potrebno je predvidjeti konkretne kompenzacijske mjere, poput pošumljavanja odgovarajućih površina, a ne samo navesti da će projekt imati trajan utjecaj na prirodu.

Bez odvajanja otpada odlagališta će se preopteretiti

Govoreći o otpadu, Dalmatin je naglasio kako problem nije ograničen na jedan grad ili jedno odlagalište. Riječ je o zajedničkom problemu gotovo svih lokalnih zajednica u Hercegovini.

Regionalna odlagališta ne mogu funkcionirati ako istodobno nisu uspostavljeni odvajanje, recikliranje i smanjenje količine otpada koji se odlaže. Bez tih mjera odlagališta se ubrzano pune, preopterećuju i postaju izvor novih ekoloških i zdravstvenih problema.