Među malobrojnim uzvanicima na inauguraciji novog-starog predsjednika RH Zorana Milanovića našla se i Vjera Andrijić, 101-godišnja partizanka. Ova nekadašnja pripadnica prve čete prvog bataljuna Prve dalmatinske proleterske udarne brigade bila je tog 18. veljače zvijezda svih srednjostrujaških medija koji su s neskrivenim ushitom i bez kritičkog propitivanja navodili vijest o baki partizanki koja se družila s novim predsjednikom RH.

Andrijić je tijekom Drugog svjetskog rata preživjela bitke na Neretvi i Sutjesci, a sudjelovala je i u partizanskom osvajanju Širokog Brijega. O osvajanju hercegovačke žile kucavice uz koje se veže neprijeporni zločin prema franjevcima koje su partizani mučki ubili, govorila je partizanka Andrijić u intervjuu za VIDA TV koji je objavljen u studenom 2024. kao dio serijala “Posljednji partizani” na YouTube-u.

Vida TV projekt Srpskog narodnog vijeća koje se, još uvijek, izdašno financira iz državnog proračuna RH.

Vjera Andrijić za Vida TV: Dokle god crkva nije pala Široki Brijeg nije pao

U najzanimljivijem dijelu intervjua za VIDA TV partizanka Andrijić bez dlake na jeziku i trunke kajanja opisuje kako su partizani “neutralizirali” franjevce iz Širokog Brijega.

“Mi kad smo došli u Široki Brijeg nije bilo nikoga”, započinje prisjećanje Andrijić.

“Nismo imali borbu s ničim nego s crkvom. Dokle god crkva nije pala, dokle god popi nisu prestali iz crkve pucati Široki Brijeg nije pao. To sam ja svojim očima vidjela, upali su naši u crkvu i naravski zarobili….Mi smo zarobili pet, šest popova, koliko ih je bilo.”, ispričala je Andrijić, pogledajte razgovor s Vidom o Širokom Brijegu od 39:00 minute.

Stradavanje hercegovačkih franjevaca u Širokom Brijegu

Od ukupno 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca od strane partizana, 21 ih je ubijen 7. i 8. veljače 1945. na Širokom Brijegu, dok su ostali ubijeni od Ljubuškog do Macelja i križnih putova diljem bivše Jugoslavije. Ubijeni su samo zato što su bili katolički redovnici i dobre duše hrvatskog puka u Hercegovini.

Partizani su najprije topništvom i zrakoplovstvom teško oštetili crkvu, samostan, gimnaziju i konvikt, a onda, 7. veljače, poubijali fratre koje su našli, njih 12 taj dan. Ubili su ih nabojem u zatiljak i zapalili u ratnom skloništu. U samostan su ušli oko 11.00, a ovaj masakr su učinili oko 17.00 sati. To znači da se nije radilo o nekoj spontanoj osveti već o pomno smišljenoj namjeri. Prije toga su ih opljačkali, kao i čitav samostan, te učenike i vjernike, koji su se bili sklonili u samostan.