U travnju i svibnju na području Hercegovine ili ako hoćete preciznije od Rame do Neuma i od Mostara do Kupresa najmanje 4000 obitelji napravit će obiteljsku feštu u znaku vjerskih događanja kao što su Prva pričest i krizma. Znamo li da niti jedna takva fešta neće proći bez barem jednog ali često i dva pečena janjca dolazimo do podatka da je Hercegovini potrebno samo za tu priliku oko 6000 janjaca. Dodamo li k tomu da su janjci u prosjeku teški 14 kilograma, lako je izračunati da se potroši oko 84 000 kilograma janjetine. U Širokom Brijegu cijena po kilogramu (za cijelo janje) od prilike se kretala oko 12,5 KM, što će reći da je za 84 tone janjetine plaćeno oko 1 050 000 KM.

Uzmemo li podatak da se na istom tom području godišnje proslavi oko 800 do 1000 svadbenih pirova za koje u prosjeku treba najmanje desetak janjaca to će reći da Hercegovina ima potrebu za još najmanje 8000 komada pomnoženo sa 15 kila daje rezultat od 120 tona mesa za koju će netko platiti 1 560 000 KM.

Sve ovo pokazuje da Hercegovina kroz godinu dana treba više od 200 000 kilograma janjetine koju netko plati više od 2 500 000 maraka. Ima li tu biznisa? Svakako, ali još uvijek samo za mesare koji nabavljaju janjetinu iz uvoza i masno zarađuju. Domaće proizvodnje kao da i nema jer teško je povjerovati da je u svemu ovom više od deset posto domaćih janjaca koji su uzgojeni na hercegovačkom kamenjaru. Postavlja se pitanje zbog čega u Hercegovini još uvijek nema značajnog broja farmi kad je vidljivo da postoji također značajan interes za janjetinom koja ‘zna okrenuti’ i po nekoliko milijuna KM godišnje. Tržišta i novca ima ali farmi nema!

abcportal.info