“Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom ne priznajem vašu presudu”, uzviknuo je general Slobodan Praljak na današnji dan 2017. godine u haškoj sudnici i – popio otrov.

Umirovljeni general-pukovnik Hrvatske vojske i HVO-a počinio je samoubojstvo nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo njegovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora. Presudu je izrekao predsjedavajući sudskog vijeća Carmel Agius, a Praljak je bio osuđen zajedno s još pet nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne zbog zločina počinjenih tijekom rata protiv Bošnjaka.

Nizozemsko državno odvjetništvo 2018. godine objavilo je da istragom nije utvrđeno na koji se način i kada Praljak domogao cijanida, niti je utvrđeno je li mu itko pomogao. U priopćenju je navedeno kako nije utvrđeno nijedno kazneno djelo.

Haški proces

Praljak je prvostupanjskom presudom ICTY-ja osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina počinjenih 1993. godine u BiH. Suđenje u predmetu Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić počelo je 2006., nakon što su se svi optuženici sami predali sudu u Haagu. Prvostupanjska presuda donesena je 2013., a žalbeno vijeće je 2017. potvrdilo kazne.

Nakon izricanja presude, Praljak je rekao: “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj iz bočice, od kojega je kasnije preminuo.

Biografija

Slobodan Praljak rođen je 1945. u Čapljini. Završio je tri fakulteta: Elektrotehnički, Filozofski (filozofija i sociologija) te režiju na Akademiji za kazalište i film. Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi “Nikola Tesla” u Zagrebu te predavao predmete iz elektrotehnike na višoj školi. Od 1973. djelovao je kao “slobodni umjetnik” i režirao u kazalištima u Hrvatskoj i BiH.

Bio je među osnivačima HDZ-a i prvi glavni tajnik stranke. U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac otišao u Sunju, gdje je postao zapovjednik obrane. U studenom 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. bio je promaknut u brigadira i postao pomoćnik ministra obrane RH za informativno-psihološku djelatnost.

Od travnja 1992. obavljao je dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic. Dana 27. listopada 1992. imenovan je u VONS Republike Hrvatske.

Nakon razrješenja iz HV-a 1993., imenovan je zapovjednikom HVO-a, a u studenom iste godine predao je dužnost i vratio se u HV, gdje je obavljao razne dužnosti, među kojima i onu pročelnika vojnog kabineta predsjednika RH Franje Tuđmana. Kao dragovoljac sudjelovao je u operaciji “Oluja”.

Umirovljen je 1. prosinca 1995. na osobni zahtjev. Nakon toga radio je kao direktor i kasnije predsjednik Nadzornog odbora tvrtke “Chromos boje i lakovi” te surađivao s tvrtkom “Sigma” iz Amsterdama.