Rijetki su događaji koji ljude u Rami ispune osjećajem radosti i sreće, a povratak sedmeročlane obitelji na ognjište rodne kuće nikog ovih dana ne ostavlja ravnodušnim.

Ispunio Darko Ćališ želju svoga pokojnog oca, ali i svoju, te se s obitelji vratio rodnoj kući u Ramu, a takva životna priča zaslužuje da za nju čuju svi.

U veselom obiteljskom ozračju zatekli smo obitelj Ćališ koja se iz Kostrene pored Rijeke vratila prije nekoliko tjedana, piše rama-prozor-info.

Mnogi su razlozi za povratak bili: Zbog troškova života, posebno stanarine koja se neprestano povećavala, teško je bilo sve financijski izdržati. Ništa nas nije vezalo gore, ovdje imamo slobodu, a i obiteljska kuća ne traži stanarinu.

No, bez obzira na troškove stanovanja, želja nam je uvijek bila vratiti se domu. Nikad nismo zamišljali trajno ostati gore, ispričala je za portal rama-prozor.info supruga Anđa. Život proveden u Republici Hrvatskoj bio je obilježen svakodnevnom nostalgijom i željom za povratkom. Više od 14 godina iščekivali su odlazak u rodni kraj za Božić ili neku drugu prigodu i njemu se radovali.

Iz Rame smo otišli 2013. godine u Kostrenu kod Rijeke, a prije toga sam radio kao konobar u Dubrovniku. U Rijeci sam radio adaptaciju stanova, usavršio posao pa i samostalno otvorio obrt. Uvijek smo s nestrpljenjem čekali kad će godišnji, kad će Božić da dođemo. Na kraju smo svi čekali kad će supruga Anđa reći idemo kući, kroz šalu će Darko.

Za Novu godinu nekako je došlo vrijeme za odluku pa je prijelomna bila Darkova rečenica: Anđe, ajmo mi kući.

Tome je naravno prethodio razgovor i priprema terena za povratak, razgovor o mogućem zapošljavanju u Rami. Darko je već dogovorio posao kod jednog ramskog poduzetnika pa je od 1.7. započeo s radom. Sve se posložilo i sjelo na svoje mjesto. Obitelj je ovo s petero djece, a školaraca je četvero.

Višegodišnjim boravkom u Kostreni i aktivnostima u župi stekli su mnoge prijatelje, poznanike, a redovan odlazak na misu i pomaganje župniku u raznovrsnim poslovima ostavili su neizbrisivi trag u župi toliko da su od župnika i župljana dobili dar za uspomenu i zahvalu za sve; a posebno što su svojim životnim primjerom bili uzor svima. Zbog dobrih i dragih ljudi u Kostreni povratak im je bio težak, a mnogi su zbog odlaska i plakali.

Anđa navodi rečenicu župnika: Ništa više neće biti isto. O dočeku u Ramu veli Darko: Doček u Rami bio je opet sa suzama, ali suzama radosnicama jer se vraćamo. Oduševljeni su svi i sretni, srce je nekako puno.

Najsretnija je baka Ana koja kaže Srce puno, puna kuća. Nisu izostali ni planovi za dalje u Rami, pa nam Darko kaže:

Planovi za dalje su napredovati, raditi; vratio sam se i ne mislim ljudi evo me, ja sam tu, Bože pomozi, past će s neba, nego spreman sam raditi. Ovdje će lakše biti jer stanarinu ne moram plaćati, a životni troškovi su puno manji. Ipak smo ovdje među svojima.

Imaju i poruku za sve one koji se misle vratiti: Kod kuće je najljepše. Treba čvrsto odlučiti, odvagnuti, presjeći i to je to. Ne treba se bojati povratka. Tko hoće raditi, naći će sebi nešto; otvoriti neki OPG, dodatno se može i ovdje zaraditi. Samo trebaju radišne ruke, volja i sklad u obitelji.

Darkove spretne ruke olakšat će vam i pomoći oko cijelog uređenja kuće; uz ovakvog majstora adaptacija i uređenje prostora za življenje nije više problem stoga budite slobodni potražiti njegovu pomoć.

U tijeku su prijave i rješavanje papirologije oko prijave, a s upisom djece u školu neće nikad zakasniti. Svaka ramska škola s radošću će ih dočekati i upisati. Na kraju možemo samo čestitati ovoj obitelji na odluci za povratak, reći i naše je srce puno zbog vašeg povratka; dobro došli kući. Neka ovakvih primjera bude još!, zaključuje novinarka portala rama-prozor.info.