Prva „korona-djeca“, rođena početkom pandemije 2020. godine, danas su predškolci. U nekim zemljama, poput Engleske, već idu u školu. Riječ je o generaciji koja sve više brine pedagoge.

Istraživanje provedeno među 1.000 učitelja u Engleskoj i Walesu, koje je provela agencija za istraživanje tržišta Savanta za udrugu za rani odgoj Kindred2, pokazuje zabrinjavajući trend: četvrtina prvašića još uvijek nije naučila kontrolirati mokrenje, treba mijenjanje pelena ili pomoć pri oblačenju.

Čak 49 % ispitanih učitelja potvrdilo je da se ovaj problem značajno pogoršao u posljednjih nekoliko godina.

Nije riječ o pojedinačnim slučajevima, već o raširenom fenomenu

Ova pojava nije ograničena samo na Veliku Britaniju – slične se situacije bilježe i u Njemačkoj te susjednim zemljama. U Švicarskoj, gdje djeca već s četiri godine kreću u osnovnu školu (Primarschule), o „djeci s pelenama“ se raspravlja već nekoliko godina, i to neovisno o pandemiji koronavirusa. Zabilježeni su čak i slučajevi jedanaestogodišnjaka koji još uvijek koriste pelene.

U Njemačkoj su škole suočene s istim izazovima. Jedna ravnateljica osnovne škole iz Cuxhavena u Donjoj Saskoj nedavno je za Neue Osnabrücker Zeitung izjavila: „Imamo djecu koju moramo presvlačiti.“

Na platformama poput Reddita učitelji međusobno razmjenjuju iskustva o tome kako se nositi s ovom situacijom. Više nije riječ o iznimkama – već o raširenoj pojavi s kojom se nastavno osoblje sve češće suočava.

Uzroci rijetko medicinske prirode

U većini slučajeva uzroci nisu zdravstveni niti upućuju na razvojne poteškoće. Djeci često nedostaje motivacije da nauče kontrolirati mokrenje. Ergonomska stručnjakinja Margrit Stamm u razgovoru za Sonntagszeitung pojašnjava: „Neki roditelji jednostavno to puštaju da ide svojim tokom jer im pelena olakšava svakodnevicu. Danas se to više ne smatra problematičnim.“

Psiholog Rüdiger Maas: Djeca nesamostalna zbog prevelike roditeljske kontrole

Psiholog i voditelj Instituta za istraživanje generacija, Rüdiger Maas, za WELT objašnjava: „Mnogi roditelji ispunjavaju svaku želju svojoj djeci, pa čak i sprječavaju da se susretnu s bilo čim što je teško ili neugodno.“ Takvo prezaštićivanje, prema njegovim riječima, vodi do nesamostalne djece koja kasnije postaju školarci nesposobni za osnovne zadatke i koja se oslanjaju na roditelje pri svakoj sitnici. Maas ističe da se mnoge stvari koje su se prije samostalno učile sada rade isključivo uz roditeljsku pratnju – uključujući i odlazak na toalet. Budući da sve više roditelja rano nastavlja s poslom, odgovornost se sve više prebacuje na odgojitelje i učitelje.

Još jedan zabrinjavajući trend: sve više djece ima problema s govorom

Učitelji također primjećuju rastući broj djece s jezičnim poteškoćama – i to ne samo među djecom s migrantskom pozadinom. Prekomjerno korištenje medija u ranoj dobi dovodi do toga da dijete dnevno propusti do 1000 izgovorenih riječi, što dugoročno utječe na razvoj govora.

Fenix-magazin/IK